Inačica od 26. listopada 2012. u 10:47 uredi Walter9 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.007 edits sadržaj ← Starija izmjena		Inačica od 30. listopada 2012. u 20:02 uredi ukloni ovu izmjenu Walter9 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.007 edits povijest Novija izmjena →
Redak 13: U najširem smislu, ezoterija obuhvaća čitav niz duhovnih teorija i praksi, od astrologije, kabale, tarota i drugih oblika [[proricanje\|proricanja]], magije, alkemije do New Agea, [[parapsihologija\|parapsihologije]], [[slobodno zidarstvo\|masonstva]], spiritizma, [[ufologija\|ufologije]] i [[joga\|joge]]. U užem smislu, ezoterija se može označiti kao učenje ili činjenice koje su skrivene od neupućenih ili kao pokušaj otkrivanja univerzalnih tajni i nevidljivih odnosa između [[zvijezda]], kovina i biljaka.<ref>Faivre, Antoine, Ezoterija, str. 6.-7.</ref> == Povijest == Počeci klasične ezoterijske misli vezuju se uz [[Aleksandrija\|aleksandrijski]] [[hermetizam]], odnosno na djelomice uništena djla pisana grčkim jezikom početkom kršćanske ere. Sadržaj tih spisa je uglavnom astrološkog, [[kozmologija\|kozmologijskog]], alkemijskog i teurgijskog karaktera, a izdvaja se ''[[Corpus Hermeticum]]'', napisan u [[2. stoljeće\|2.]]-[[3. stoljeće\|3. stoljeću]]. Osim, aleksandrijskog hermetizma, na razvitak ezoterije utjecali su i [[novopitagorizam]], [[stoicizam]] te [[novoplatonizam]] preko svojih glavnih predstavnika [[Plotin]]a (205.-27.), [[Porfirije iz Tira\|Porfirija]] (273.-305.), [[Jamblih]]a i [[Proklo\|Prokla]] (412.-485.), a u kasnijim stoljećima i kabala. Kršćanska misao je također bila pod utjecajem ezoterije što se ogleda u djelima [[Klement Aleksandrijski\|Klementa iz Aleksandrije]] (160.-215.) i [[Origen]]a (185.-254.), a osobito razna [[gnosticizam\|gnostička vjerovanja]] čije su glavne teme apokalipsa i uzdizanje duše u nebeske sfere. Tijekom [[srednji vijek\|srednjega vijeka]] glavni impulsi ezoterijske misli stizali su u [[Europa\|Europu]] podsredstvom [[Arapi\|arapske]] znanosti i filozofije, osobito kroz djela, prijevode i tumačenja klasika antičke filozofije kod [[Avicena\|Avicene]] (980.-1037.) i [[Averroes]]a (1126.-1198.). U tom razdoblju pojavljuju se brojna magijska djela, poput Picatrixa, koji je bio preveden s arapskog jezika. U 12. stoljeću pojavljuje se alkemija, dotad nepoznata na europskom tlu, a podsredstvom [[Židovi\|Židova]] širi se i kabala. Za razdoblje [[renesansa\|renesanse]] karakteristično je naglo širenje ezoterijske misli i djela potaknuto osnivanjem platonske akademije u [[Firenca\|Firenci]] kojom je predsjedao talijanski filozof [[Marsilio Ficino]] (1433.-1499.), koji je preveo ''Corpus Hermeticum''. Istodobno, razvija se kršćanska kabala čije je temelje izgradio filozof [[Giovanni Pico della Mirandola]] (1463.-1494.). U tom vremenu djeluju Jacques Lefevre d'Etaples (''De magia naturali''), [[Johannes Reuchlin]] (''De Verbo mirifico'' i ''De arte cabbalistica''), [[Heinrich Cornelius Agrippa von Nettesheim\|Agrippa]] (''De occulta philosophia'') i [[Paracelsus]] (''Volumen paramirum'', ''Philosophia Sagax''). Početkom [[17. stoljeće\|17. stoljeća]] osnivaju se prva [[tajna društva]], poput [[rozenkrojceri\|rozenkrojcera]]. == Razlike između ezoterije i okultizma ==

Ezoterija: razlika između inačica