Povelja kneza Trpimira: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Darovnica kneza Trpimira.852.jpg|300px|mini|<center>Povelja kneza [[Trpimir|Trpimira]]]]
 
'''Povelja kneza Trpimira''', poznata i kao '''Trpimirova darovnica''', jest najstariji sačuvani spomenik [[Hrvatska|hrvatskog]] [[Pravo|prava]]. Ova isprava na [[Latinski jezik|latinskom jeziku]], nastalauobičajno datirana [[4. ožujka]] [[852]]. godine na [[Latinski jezik|latinskom jeziku]], najstarija je isprava s [[dvor]]a nekog od [[Hrvatski vladari|hrvatskih vladara]] i ujedno prva domaća isprava u kojoj se spominje hrvatsko ime. Povelja nije sačuvana u originalu, već u priličnopet nepouzdanomkasnijih prijepisuprijepisa od kojih je najstariji iz [[1568.]]. godine,<ref>Stipišić, štoJ. jei pojedineM. povjesničareŠamšalović, navelour. daCodex maloDiplomaticus posumnjajuRegni uCroatiae, njezinuDalmatiae auteničnostet Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., pp. 3-4. (Dalje: CD I)
a) Najstariji sačuvani prijepis iz g. 1568. nalazi se u župnom uredu Kaštel Sućurca. Pergamena 635x380mm s ostacima utisnutog pečata splitskog gradskog kneza i notarskim znakom Danijela Terzagusa;
b) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu. Kartular splitske kurije s oznakom B (današnja signatura br. 29);
c) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (današnja signatura br. 20) u trećem svesku isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni (1616-1641.), fol. 1-50. Svezak ima natpis iz kasnijeg vremena: »Donazione del rè Terpimiro 1333.« Godina 1333. ukazuje na to da je ovaj prijepis učinjen po svoj prilici prema nestalom kartularu nadbiskupa Luccarija iz te godine;
d) Prijepis u Biskupskom arhivu u Splitu (današnja signatura br. 25). Osmi svezak isprava koje je dao prepisati nadbiskup Sforza Ponzoni, a nosi naslov: »Varia de bonis archiepiscopatus«, fol. 25-27v.";
e) Prijepis u Arhivu kaptola u Splitu, (nr. 538, ser. B). Vlastoručni ispisi Ivana Lucića (Lucius), šesti svezak, fol. 1-4v.
</ref> što je pojedine povjesničare navelo da posumnjaju u njezinu auteničnost.
 
== Datacija ==
 
Datacija darovnice na latinskom glasi: ''Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii''.<ref>CD I, p. 4</ref> U hrvatskom prijevodu: ''Za vladanja vrlo pobožnog franačkog kralja Lotara u Italiji, indikcije XV, 4. ožujka''.<ref>Klaić, Izvori za hrvatsku povijest, p. 20.</ref>
Tradicionalna historiografija, počevši od Dummlera (1856.), datirala je Trpimirovu ispravu u 852. godinu. Međutim, u novije vrijeme postoji teza da je taj dokument nastao dvanaest godina ranije. Izvorna datacija darovnice glasi: ''Regnante in Italia piissimo Lothario Francorum rege per indictionem XV sub die IIII Nonis Martii''.
 
[[Daniele Farlati|Farlati]] i [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Kukuljević]]<ref>Kukuljević, U koju godinu pada darovna listina Trpimirova, Arkiv za povjestnicu Jugoslavensku XI, p. 207</ref> smatrali su da se petnaesta indikcija odnosi na 837. godinu, dok je Lucius ispravu datirao sa 838. godinom, što zbog indikcije ne može biti. Rački<ref>F. Rački, Kad i kako se preobrazi hrvatska kneževina u kraljevinu, Rad JAZU XVII, str. 201-204</ref> je ispravio mišljenje Kukuljevića i F arlatija zato što Lotar vlada kao »Francorum rex« tek od 840. g. i što godine 837. prema pisanju [[Ivan Đakon|Ivana Ðakona]] vlada u Hrvatskoj Mislav. Prema tome, petnaesta indikcija može se odnositi samo na 852. godinu.
Budući da je [[Lotar]] otišao iz [[Italija|Italije]] već [[840]]. i naslijedio oca na carskom prijestolju, malo je vjerojatno da Trpimirov dvor nije, čak dvanaest godina kasnije, znao za tu promjenu. Kako je darovnica sačuvana u prijepisu iz 1568. godine, moguće je da je indikcija krivo prepisana pa bi pravi datum nastanka isprave bio 4. ožujka 840. godine.<ref>Margetić, L., str. 508.-509.</ref>
 
Opširnu paleografsko-diplomatičku analizu s pokušajem rekonstrukcije prvotnog teksta dao je [[Miho Barada]]<ref>M. Barada, Dvije naše vladarske isprave, Croatia sacra 7, pp. 1-96.</ref> Vrijedne priloge dali su još [[Lovre Katić]]<ref>L. Katić, Prijepisi dviju najstarijih povelja iz hrvatske povijesti, Vjesnik za arh. i hist. Dalm. LI, pp. 101-124</ref> i [[Marko Kostrenčić]].<ref>M. Kostrenčić, Nacrt historija hrv. države i hrv. prava, Zagreb 1956., str. 115-117.</ref> [[Držislav Švob]] smatrao je ovu ispravu falsifikatom 14. stoljeća navodeći za svoje tvrdnje neuvjerljive argumente i proizvoljne pretpostavke.<ref>D. Švob, Krivotvorine o svetom Jurju Putaljskom, Vjesnik hrv. arh. društva, NS XVII, str. 195-207</ref>.
 
U novije vrijeme raspravu o pitanju datacije obnovio je [[Lujo Margetić]]. Budući da je [[Lotar]] otišao iz [[Italija|Italije]] već [[840]]. i naslijedio oca na carskom prijestolju, malo je vjerojatno da Trpimirov dvor nije, čak dvanaest godina kasnije, znao za tu promjenu. KakoPrema je darovnica sačuvana u prijepisu iz 1568. godineMaregetiću, moguće je da je indikcija krivo prepisana pa bi pravi datum nastanka isprave bio bi 4. ožujka 840. godine.<ref>Margetić, L., str. 508.-509.</ref>
 
== Sadržaj ==