Osman Kulenović: razlika između inačica

Iz Zagreba je krenuo [[6. svibnja]] [[1945.]] godine s ostalim dužnosnicima NDH-a u [[Austrija|Austriju]]. Predali su se britanskim vojnim vlastima, koji su ih smjestili u zarobljenički logor.<ref name="tko je tko" /> S Kulenovićem između 130 visokih dužnosnika bili su i dr. [[Mile Budak]], [[Ademaga Mešić]], dr. [[Pavao Canki]], dr. [[Julije Makanec]] i drugi.<ref name="Prcela">[[John Ivan Prcela]], ''Hrvatski holokaust II.: dokumenti i svjedočanstva o poratnim pokoljima u Jugoslaviji'', 3. izmj. i dop. izd., Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Zagreb, 2005., ISBN 953-97340-3-7, str. 67.-68.</ref> Njih je britanska vojna policija uvjerila kako će biti prebačeni u Italiju no ipak su u Rosenbachu na željezničkoj postaji ukrcani u vlak<ref name="Prcela"/> te [[10. listopada]] [[1946.]] izručiligodine bili izručeni [[SFRJ|jugoslavenskim]] vlastima.<ref name="tko je tko" />. Na saslušanju u [[UDBA|UDB-i]] [[20. ožujka]] [[1947.]] godine Kulenović je izjavio da je NDH 1941. godine smatrao povijesnim ostvarenjem hrvatske težnje za vlastitom državom a nacistički i fašistički sponzori te države Njemačka i Italija nisu ga ''"smetali da se primi podpredsjedništva vlade, jer mi nije bilo stalo iz čijih ruku ćemo mi Hrvati primiti slobodnu državu"''.<ref>[[Nada Kisić Kolanović]], ''Muslimani i hrvatski nacionalizam 1941.-1945.'', Hrvatski institut za povijest-Školska knjiga, Zagreb, 2009., ISBN 978-953-0-60852-8, str. 182.</ref> U Zagrebu je sa skupinom dužnosnika NDH, na čelu sa [[Slavko Kvaternik|Slavkom Kvaternikom]], osuđen na smrt.<ref name="tko je tko" />