Pavle Gregorić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (robot Dodaje: sh:Pavle Gregorić
Plamen (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Pavle Gregorić''' ([[Zlatar]], [[18. listopada]] [[1892.]] – [[Zagreb]], [[23. ožujka]] [[1989.]]), liječnik, partizan prvoborac, hrvatski komunist, vijećnik [[AVNOJ]]-a, političar i narodni heroj.
 
== Životopis ==
Vijećnik [[AVNOJ]]-a.
Rođen je 1892. godine u [[Zlatar]]u, u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]]. Srednju školu završio je u [[Zagreb]]u, a studij medicine započeo u [[Graz]]u<ref name=Lzmk/>. Tijekom studija je mobiliziran kao sanitetski časnik, u austro-ugarsku vojsku. NaKao Osnivačkomratni kongresuzarobljenik, [[Komunistička1916.]] partijagodine, Hrvatskeprijavio se za dobrovoljca u [[Srpski dobrovoljački korpus (Prvi svjetski rat)|KomunističkeSrpski partijedobrovoljački Hrvatskekorpus]], s kojim je sudjelovao u borbama u [[1937Dobrudža|Dobrudži]]. izabranPoslije je[[Februarska zarevolucija|Februarske članarevolucije Centralnogu komitetaRusiji]], KP Hrvatske[[1917.]] Nalaziogodine, senapustio naje odgovornimkorpus funkcijamai stupio u najvišimrusku organima vlastiarmiju. JedanUbrzo jeju odje osnivačanapustio i sekretarpostao (tajnik)vojnik jugoslavenskog bataljuna u [[ZAVNOHKijev]]-au. BioOvaj bataljun je, vijećnikkasnije, I.prebačen u [[Sibir]], u [[Tomsk]], i II.preformiran zasjedanjau AVNOJ-apuk koji je nosio ime „[[Matija Gubec]]“.<ref name=Znaci>[http://www.znaci.net/00001/10_93.htm Biografija na portalu ''Narodni heroji Jugoslavije'']</ref>
 
Pavle se u Tomsku, [[1919.]] godine, povezao s organizacijom Boljševičke partije. Poslije agitacije, koju je izvršio u puku, uspio je cijeli puk prebaciti na stranu [[Crvena armija|Crvene amrije]]. Tijekom ljeta [[1920.]] godine, postao je članom [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Ruske komunističke partije (boljševika)]]. Iste godine je bio upućen u [[Moskva|Moskvu]], gdje je pomogao formiranju škole „crvenih zapovjednika“ za [[Jugoslaveni|Jugoslavene]]-sudionike [[Ruski građanski rat|građanskog rata]]. U toj školi je držao političku nastavu i bio tajnik partijske ćelije.<ref name=Znaci/>
 
U kolovozu [[1921.]] godine, vratio se u [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]] i odmah se uključio u rad, tada već ilegalne, [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Nastavio je studij medicine, koje je završio [[1924.]] godine u Zagrebu. Poslije završetka studija, radio je kao liječnik u raznim krajevima zemlje.<ref name=Korpus>[http://deseti-korpus.com/index.php?option=com_content&view=article&id=229:gregori-pavle-&catid=49:narodni-heroji&Itemid=139 Biografija na portalu ''Deseti korpus'']</ref> Državni sud za zaštitu države osudio ga je [[1932.]] godine na dvije godine zatvora, a [[1934.]] je ponovno osuđen na dvije godine zatvora. Nakon izlaska, organizirao je ilegalni punkt za prebacivanje dobrovoljaca u [[Španjolski građanski rat|građanski rat u Španjolskoj]]<ref name=Lzmk>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13403 Enciklopedija.lzmk.hr]</ref>
 
Na Osnivačkom kongresu [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]], [[1937]]. izabran je za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske.<ref name=Korpus/> Ponovno jebio zatvoren od prosinca [[1939.]] do svibnja [[1940.]] godine.<ref name=Lzmk/>
 
U ožujku [[1941.]] godine, bio je uhićen zajedno s [[Otokar Keršovani|Otokarom Keršovanijem]] i [[Ognjen Prica|Ognjenom Pricom]], ali je, neposredno pred napad [[Travanjski rat Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju]], uspio izaći iz zatvora. Po zadatku [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|Centralnog komiteta KPJ]], prvih dana Travanjskog rata išao je kod zapovjednika grada [[Zagreb]]a, da traži oružje za radnike da se odupru fašističkim agresorima i brane zemlju, ali je bio odbijen. Poslije kapitulacije Jugoslavije, sudjelovao je na [[Svibanjsko savjetovanje CK KPJ|Svibanjskom savjetovanju CK KPJ]] u Zagrebu.<ref name=Znaci/>
 
Ubrzo je bio poslan u [[Moslavina|Moslavinu]] i [[Slavonija|Slavoniju]] da organizira oružani ustanak. U jesen [[1942.]] godine prešao je na oslobođeni teritorij [[Lika|Like]] i [[Kordun]]a, gdje se nalazio [[Glavni štab NOV i PO Hrvatske]] i [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Hrvatske|KP Hrvatske]]. Jedan je od osnivača i sekretar (tajnik) [[ZAVNOH]]-a. Bio je vijećnik I. i II. zasjedanja AVNOJ-a.<ref name=Lzmk/><ref name=Korpus/>
 
Poslije rata, Pavle Gregorić je vršio mnoge dužnosti u društvenom i političkom životu [[Socijalistička Republika Hrvatska|Hrvatske]] i [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]]. Bio je član Savezne vlade ([[1945.]]), predsjednik Kontrolne komisije NR Hrvatske ([[1946.]] — [[1948.]]), predsjednik Savjeta za narodno zdravlje i socijalnu politiku FNRJ ([[1948.]] — [[1953.]]), veleposlanik Jugoslavije u [[Italija|Italiji]] ([[1953.]] — [[1955.]]<ref name=Lzmk/>), član [[Savezno izvršno vijeće|Saveznog izvršnog vijeća]] ([[1955.]] — [[1958.]]) i potpredsjednik [[Savezna skupština SFRJ|Savezne skupštine]] ([[1958.]] — [[1963.]]) i ostalo. Biran je za zastupnika [[Hrvatski sabor|Sabora NR Hrvatske]] i Savezne skupštine u više saziva.<ref name=Znaci/><ref name=Korpus/> Umirovljen je [[1970.]] godine.<ref name=Lzmk/>
 
U vezi s neistinama koje se odnose na [[Vladimir Frajtić|Vladimira Frajtića]] (a to je bila tobožnja špijunska veza [[Andrija Hebrang|Hebrang]]-[[UNS]]), dr. Pavle Gregorić je [[1. prosinca]] [[1983]]. napisao – «Žalosno je, da se danas pokušavaju širiti neistine, kojima se krnji ugled naše Partije i borbe.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Gregorić, Pavle}}
[[Kategorija:Biografije, Hrvatska]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Narodni heroji Jugoslavije]]
 
[[sh:Pavle Gregorić]]