Razlika između inačica stranice »Vilenjaci (Tolkien)«

m
bez sažetka
m (robot Dodaje: pt:Elfos (Tolkien))
m
O počecima njihova boravka u Endóreu, Međuzemlju, znano je relativno malo: u Quenta Silmarillionu navodi se da su se prvi među njima probudili pokraj voda jezera Kuiviénena, koje je bilo draga unutarnjeg mora Helkara i nalazilo se daleko na istoku Međuzemlja. Međutim, kako se navodi u Ratu Dragulja (eng. War of the Jewels), u dodatku eseja [[Quendi]] i Eldari, Cuivienyarni, koji se ondje nalazi, svi vilenjaci, i oni koju su otišli u Aman i oni koji su ostali u Beleriandu, sačuvali su više ili manje istovjetnu verziju svojevrsne legende o svom postanku. Ovu legendu [[J. R. R. Tolkien|Tolkien]] je zapisao samo u jednoj verziji i jednoj kopiji, i, kako se navodi, riječ je o dječjoj vilenjačkoj bajci, isprepletenom sa izvjesnom dozom znanja i nauke, ali koja predstavlja jedan od najkasnijih Tolkienovih rukopisa, napisan mnogo nakon dijelova Quenta Silmarilliona koji se odnose na buđenje vilenjaka.
 
Prema toj legendi, prvi vilenjaci, zvani još i nezačeti, i začeti od Erua, nisu se svi probudili istodobno. Prva tri vilenjaka koja su se probudila kasnije su se nazvali Imin, Tata i Enel (u kasnijem značenju, Prvi, Drugi i Treći; usporedi mine, atta (raniji oblik tatya), nelde, 'jedan', 'dva', 'tri', na quendijskom jeziku), jer jezik još nisu bili razvili i tek su imali otkriti umijeće stvaranja riječi, iz čijih su imena kasnije izvedena i imena triju plemena: [[Minyari]], [[Tatyari]] i [[Nelyari]]. [[Imin]], [[Tata (Tolkien)|Tata]] i [[Enel]] bili su prvi, jer su vilenjaci od svojih sudružnica imali biti snažniji u tijelu, i više vični istraživanju nepoznatih mjesta. Prvo na što su svrnuli pogled bilo je zvijezdama posuto nebo, iz čega je kasnije proizašlo njihovo štovanje [[Varda (Tolkien)|Varde Elentári]] ponad svih [[Valari|Valara]], a drugo lica svojih supruga. Jer [[Eru]] je odredio da se svaki od njih imao probuditi pokraj svoje supruge, a prva ljubav koju su i on i ona osjetili bila je jedno prema drugom, a ne prema [[Arda|Ardi]]. Gledajući svoje supruge kako spavaju počeli su namah premišljati o riječima, u čemu su bili vještiji od svih vrsta na Zemlji, i kasnije, šećući se uz svoje supruge, osmislili su i druge riječi: svoja imena između ostalog, kao i imena svojih supruga, Iminye, Tatie, Enelye.
 
Enel i Enelye u svojim su šetnjama prvi otkrili šest parova drugih vilenjaka koji su još spavali. Uzimajući sebi pravo prvenstva, bivajući prvim među njima, Imin odabra njih dvanaest za svoje pratioce. Zajedno sa novoprobuđenim vilenjacima, otkriše u svojim lutanjima novu skupinu; ovaj put od devet parova, koje za svoje drugove uze Tata. Trideset šest vilenjaka sada je kročilo zajedno, sve dok na koncu nisu nabasali na skupinu od dvanaest parova; ove k sebi uze Enel, kao pravo trećeg izbora. Šezdeset vilenjaka sada je hodalo zajedno i pjevalo pjesme vodi, a Imin pomisli kako usprkos svom pravu prvenstva on ima najmanje pratilaca od trojice, i, vodeći se mišlju da je svaka nova skupina koju su pronašli bivala sve veća, odluči u buduće birati posljednji. Pronađoše konačno novih osamnaest parova quenda koji su još spavali, i dok su ih promatrali muškarci se među njima probudiše i svrnuše pogled na nebo, i ugledaše Vardine zvijezde. Dugo su tako stajali i promatrali, ne hajeći za zemlju, dok najzad ne svrnuše poglede na svoje supruge. I probudiše ih vičući im elen! elen!, te tako i zvijezde dobiše svoje ime (međutim, prema Quenta Silmarillionu, riječ enel 'zvijezda' nastala je iz uzvika ele!, kada su vilenjaci prvi puta vidjeli zvijezde). Ovih osamnaest bili su visoki, snažni i tamnokosi, i od njih je ponikla većina [[Noldori|Noldora]]. Ali Imin sada odusta od svojeg prava prvenstva te ovih osamnaest prisvoji Tata. Dugo su tako svi zajedno pjevali i plesali zajedno, sve dok se nisu zaželjeli novog društva. Uputiše se stoga dalje, i najzad dospješe do litice sa koje se obrušavao vodopad, a ondje već probuđene nađoše dvadeset četiri para vilenjaka koji su se kupali na mjesečini. Ali Imin opet zadrža svoje pravo izbora, misleći kako će sljedeća skupina biti uistinu velika, te ove na koncu prisvoji Enel, kao dio svog plemena. Na koncu se Imin sa svojom suprugom i dvanaest pratilaca uputi u potragu uzduž obala vode buđenja, koju kasnije nazvaše [[Kuiviénen]], ali više nikog ne nađoše. Tako se zgodilo da je Iminovo pleme (od kojeg su proizašli [[Vanyari]]) činilo samo četrnaest vilenjaka, Tatino (od kojeg su nastali [[Noldori]]) pedeset šest, a Enelovo, iako najmlađe, sedamdeset četiri, i od njega nastaše [[Teleri]], odnosno [[Lindari]], Pjevači. Tako je ukupno vilenjaka činilo sto četrdeset četiri, i dugo je to bio najveći broj koji su poznavali, a iz razloga što je svaka skupina vilenjaka činila jedan ili više tuceta, proizašlo je preferiranje dodekaskog sustava brojeva (sa bazom dvanaest) naspram dekadskog, rjeđe korištenog, kojeg su preferirali ljudi.