Wikipedija

Stjepan I., kralj Hrvatske: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 32:
| suprug =
| supruzi =
| djeca = [[Petar Krešimir IV.]]<br>[[ČastimirGojslav]]
| puno ime =
| posthumno ime =
Redak 58:
O kralju Stjepanu nema izravnih svjedočanstava iz vremena njegove vladavine. Nisu pronađeni kameni natpisi s njegovim imenom niti su sačuvane, makar u kasnijem prijepisu, isprave koje je njegova kancelarija izdala. Svejdočanstva o Stjepnovom postojanju sačuvana su prvenstveno u ispravama njegovog sina Petra Krešimira IV. U jednom od dva sačuvana prijepisa darovnice samostanu sv. Ivana u [[Biograd]]u iz veljače 1060. godine, Petar Krešimir IV. ističe da je njegov otac bio kralj Stjepan (''Ego Chresimyr, Stephani regis filius'').<ref>Stipišić, J. i M. Šamšalović, ur. Codex Diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. 1. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1967., pp. 89. (Dalje: CD I)</ref> Isti podatak ponavlja se u ispravi od 25. prosinca 1066. kojom Petar Krešimir IV. pod svoju zaštitu uzima samostan sv. Marije u [[Zadar||Zadru]] (''Ego Cresimir, rex Chroatie et Dalmatie, filius Stephani regis''),<ref>CD I, 102.</ref> te u ispravi kojom se 1069. samostanu sv. Krševana u Zadru poklanja otok [[Maun]].<ref>CD I, 113.</ref>
 
Konačno, isprava iz 1066./1067. kojom Petar Krešimir IV. potvrđuje samostanu sv. Krševana u Zadru posjed u [[Diklo|Diklu]] daje širi pregled rodbinskih odnosa unutar vladajuće dinastije.<ref>CD I, 105-106.</ref> U njoj Petar Krešimir IV. nabraja svoje pretke. Započinje od [[Mihajlo Krešimir II.|Mihaela Krešimira II.]] kojeg naziva ''Chresimiri maioris'', te za njega navodi da je imao sina [[Stjepan Držislav|Držislava]] (''Dirzislai'') u čije vrijeme su banovali snažni banovi Pribina i Godemir. Nakon Držislava navodi se [[Svetoslav Suronja]] (''Suataslao'') koji je imao braću [[Krešimir III.|Krešimira]] (''Cresimiri'') i [[Gojslav]]a (''Goyslaui'') te sina Stjepana za kojeg Petar Krešimir IV. kaže da je njegov otac (''pater mei''). Na temelju ovoga podatka može se zaključiti da je Stjepan bio sin Svetoslava Suronje, a neili Krešimira III. kakoPrema se često navodilo u historiografiji. Ovu mogućnost podržava i navodnavodu [[Ivan Đakon|Ivana Đakona]] prema kojemSvetoslav je Svetoslav svoj savez s [[Petar II. Orseolo|Petrom II. Orseolom]] ojačao tako što mu je predao svoga sina Stjepana.<ref>Rački, Documenta, 427.</ref> Ivan Đakon također navodi da je Svetoslavov sin Stjepan oženio Orseolovu kćer Hicelu.<ref>Rački, Documenta, 430.</ref> Međutim, budući da Petar Krešimir IV. u darovnici kojom je samostanu sv. Marije u Zadru darovano zemljište u Točinji naveo da je njegov djed bio Krešimir, a ne Svetoslav, vjerojatnijom se čini mogućnost da su postojala dva Stjepana.<ref>CD I, 104-105.</ref> Prvi je bio Svetoslavov sin koji se oženio Hicelom, a drugi je bio sin Krešimira III. i kasniji hrvatski kralj Stjepan I.
 
Postoji mogućnost da se Stjepan spominje u kronici Ivana Goričkog. Sama vijest je vrlo konfuzna. Navodi se da je hrvatski kralj Stjepan, kojeg zovu Vojislav, pustošio krajeve do Drine.<ref>Rački, Documenta, 472.</ref> Kroničar je ovdje očito pomiješao dva vladara, hrvatskog (Stjepan I.) i [[Duklja|dukljanskog]] ([[Stjepan Vojislav]]), te ih je spojio u jednu osobu. Međutim, ova vijest vjerojatno ima određenu povijesnu točnost jer se navodi da je dotični hrvatski vladar za bana postavio Prasku. Dotični [[Praska]] spominje se kao ban i u spomenutoj darovnici za Diklo.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_I.,_kralj_Hrvatske"