Georgius Agricola

Georgius Agricola (rođen 24. ožujka 1494. u Glauchau, umro 21. studenoga 1555. u Chemnitzu), čije je pravo ime George Bauer (Petrus Mosellanus, profesor iz Leipziga savjetovao mu je polatinizirati njegovo ime), bio je njemački znanstvenik, prirodoslovac (nazvan "otac mineralogije") i humanist. Kao izvanredan renesansni znanstvenik, odlikuje se iznimnim postignućima u obrazovanju, medicini, mjeriteljstvu, filozofiji i povijesti.

Agricola je osnivač triju znanosti: mineralogije, geologije i rudarske znanosti. Najpoznatiji je po svojoj epohalnoj knjizi "De Re metallica"

Biografija

Mladost i studiji

Agricola je rođen 1494. godine kao drugo od sedmero djece u obitelji suknara i farbara u Glauchau. Studirao od 1514. do 1518. klasične jezike na Sveučilištu u Leipzigu kod Petrusa Mosellanusa (sljedbenika Erazma Rotterdamskog), koji ga je preporučio u Zwickau. Agricola je najprije postao zamjenik ravnatelja (1518.), a zatim ravnatelj uprave škole Zwickau (1519.) gdje je stvorio novu vrstu škole sa nastavom latinskog, grčkog i hebrejskog jezika u kombinaciji s tehnologijom: poljoprivreda, vinogradarstvo, arhitektura i mjeriteljstvo, računanje, farmakologija i vojni poslovi.

Boravak u Italiji

Agricola je 1522. godine ponovo došao studirati u Leipzig, ovaj put medicinu. Godine 1523. otišao je na Sveučilišta u Bolonji i Padovi proučavati kliničku medicinu, prirodne znanosti i filozofiju. Vratio se 1526. godine u Chemnitz.

Povratak u Njemačku

Godine 1527. Agricola je kao liječnik i apotekar u St. Joachimsthalu (sada: Jáchymov) oženio udovicu Annu Meyner iz Chemnitza. Joachimsthal je tada bio centar rudarstva i topljenja ruda. Njegov prvi cilj je bio "da ispuni praznine u umjetnosti liječenja", a drugi cilj da provjeri što je bilo napisano o mineralogiji pažljivim promatranjem ruda i metoda njihove prerade. To je bila prilika da Agricola dođe u direktni dodir sa rudarstvom i topioničarstvom gdje su susreti sa rudarima probudili njegov interes za rudarstvo i metalurgiju.
On uviđa da su ta područja slabo obrađena u literaturi i da nema kontinuiteta od grčkih i rimskih autora.

Upućivao je na profesionalne bolesti rudara, uveo je praksu karantene u Njemačkoj, i radije slijedio svoja vlastita zapažanja nego medicinske dogme u liječenju bolesnika.

1531. godine postao je gradski liječnik u Chemnitzu, gdje je u više navrata bio gradonačelnik (1546., 1547., 1551. i 1553.). Također je bio zaposlen u državnoj službi kao povjesničar Saksonskog suda.

Univerzalni znanstvenik Agricola je u području medicine, farmacije, alkemije, filologije i pedagogije, politike i povijesti, mjeriteljstva, geoznanosti i rudarstva spojio humanističku učenost s tehničkim znanjem.
U njegovom prvom radu Bermannus, sive De Re Metallica (1530.), on opisuje metode traženja i prerade ruda, dobivanje metala, napredak rudarske tehnike, rudarska mjerenja, transport, oplemenjivanje i preradu ruda. U djelu De mensuris et ponderibus (1533.), opisuje grčke i rimske utege i mjere jer u to vrijeme nije bilo jedinstvenih mjera, što je značajno ometalo trgovinu. Ovo djelo je položilo kamen temeljac za Agricolu kao uglednog humanističkog znanstvenika.

U većini svojih djela Agricola obrazlaže geoznanosti: u De ortu et causis subterraneorum (1544.) opisuje postanak materijala u unutrašnjosti Zemlje, u De natura eorum, quae effluunt ex terra (1545.) opisuje prirodu izviranja podzemnih voda i plina iz unutrašnjosti Zemlje, u De natura Fossilium klasificira minerale (po ovom djelu prozvan "otac mineralogije"), a u djelu De veteribus et novis metallis opisuje rudna ležišta i rudarenje metala u antičko i moderno doba. Također Meurerovo pismo (Epistola ad Meurerum) iz 1546. godine jedno je od tih djela.

Bio je fasciniran rudarstvom i rudarskom znanošću, a njegova poznata knjiga "De Re Metallica", izdana u Baselu godinu dana nakon njegove smrti 1556. godine opširno je izvještavala o svemu što je naučio o razvoju rudarskih metoda, metalurškim procesima, geologiji, mineralogiji i rudarskom zakonodavstvu od najranijih vremena pa do XVI. stoljeća.

Agricola je bio oženjen dva puta i imao (najmanje) šestero djece. Dvije godine nakon smrti svoje prve supruge, 1540. oženio je 46-godišnji gradski liječnik 30 godina mlađu, Annu, kći bivšeg vlasnika talionica bakra Ulricha Schütza d. J. Ovaj put oženio se u najbogatijoj obitelji u Chemnitzu. Dana 21. studenog 1555. godine, u dobi od 61 godina, umro je u Chemnitzu. Nakon reformacije u Saskoj, grad je odbio katolika Agricolu pokopati u Chemnitzu, pa je na inicijativu njegovih prijatelja, znanstvenika i biskupa Juliusa Pflugka od Zeitza pokopan u kapeli Zeitz.

Najvažnija Agricolina djela:

Bermannus, sive De Re Metallica (1530.) - djelo iz geologije
De ortu et causis subterraneorum (1546.) - prvo djelo iz opće geologije
De natura eorum, quae effluunt ex terra - (1545.) - studija o podzemnim vodama i plinu
De natura fossilium (1546.) - prva sistematizirana mineralogija
De veteribus et novis metallis (1546.) - djelo posvećeno povijesti metala i mineralogiji
De Re Metallica (1556.) - enciklopedija rudarstva i metalurgije (najopsežnije Agricolino djelo)

Izvori:

1. Članak "Georgius Agricola" njemačka vikipedija
2. Članak "Georgius Agricola" engleska vikipedija
3. Rudarsko-geološki zbornik (Vol. 6) 1994."Georgius Agricola"