Razlika između inačica stranice »Istarsko dvoglasno pjevanje«

m
bez sažetka
m
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
[[Datoteka:Sopile.JPG|mini|<center>[[Sopile]] na kojima se prati Istarsko dvoglasno pjevanje]]
|ime baštine = Dvoglasno pjevanje i sviranje po istarskoj ljestvici
|slika = Sopile.JPG
|godina = 2009.
|regija = Europa i Sjeverna Amerika
|id = 00231
|ugroženost = -
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/RL/00231
|država = {{ZD+X/H|HRV}}
}}
'''Istarsko dvoglasno pjevanje''' je [[hrvatska kulturna baština]] [[folklor]]nog [[pjevanje|pjevanja]] uz pratnju narodnih instrumenata koji sviraju po [[istarska ljestvica|istarskoj ljestvici]]. Napjevi se izvode dakle dvoglasno, ali u netemperiranim intervalima (malo manji od male terce ili malo veći od velike sekste). Predtakt ukazuje na vođicu u donjem glasu koja se pjeva samo u kadenci (kraju napjeva). Koristi se ne samo u [[Istra|Istri]], nego i na [[Kvarner]]u, [[kvarnerski otoci|kvarnerskim otocima]] i još nekim kvarnerskim mjestima.
 
Često tijekom izvođenja u obje dionice dolazi do improvizacije i varijacije, no, unisono završeci ili završeci u oktavi ostaju strogo pravilo (ovu karakteristiku možemo svakako uočiti i kod stila ''[[bugarenje]]'' bez obzira što se donja dionica dodatno spusti za sekundu ili malu tercu). Metroritamska, formalna struktura i struktura teksta kreću se od jednostavnih do vrlo složenih obrazaca, a specifičan je odnos glazbe i teksta.
 
Tipični instrumenti koji prate ovo pjevanje su [[sopile]] (koje se sviraju u paru, slika desno), [[gajde]], [[flauta]] i [[frula]] [[tambura]]. Nastalo je nekoliko stilova pjevanja u različitim krajevima, tako npr. u ''[[kanat]]u'' drugi glas je zamijenjen malim sopilama, a u ''[[tarankanje|tarankanju]]'' riječi su zamijenjene slogovima (najčešće ta-na-na, ta-ra-ran, i sl.) koji imitiraju zvuk frule.<ref>[http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00231 Dvoglasno pjevanje istarske ljestvice] na UNESCO-vim službenim stranicama {{en icon}}</ref>
 
Dugo su bili neuspješni pokušaji Ministarstva kulture RH da se dvoglasje zaštiti pri [[UNESCO]]-u kao [[nematerijalna kulturna baština]] ([[http://www.unesco.org/culture/ich/doc/src/00231-community_consent.pdf]]) jer se štite oblici korištenja ljestvice, a ne sama ljestvica čija je osnovna znamenitost odmak od uobičajene temperacije. Akustički je neistražena i brzo nestaje pod utjecajem talijanske glazbe i masovnih medija.