Noh: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m incorrect interwiki
m infokutija
Redak 1:
{{UNESCO-nematerijalna svjetska baština
[[Datoteka:Noh3.jpg|thumb|Izvedba noh-a]]
|ime baštine = Nôgaku kazalište
'''Noh''' ([[Japanski jezik|japanski]] 能, nō) osnovni je oblik klasične [[japan]]ske [[glazba|glazbena]] [[drama|drame]] koji se izvodi od 14. stoljeća.
|slika = 春日神社ー篠山ー翁奉納P1011774.jpg
|godina = 2008.
|regija = Azija i Pacifik
|id = 00012
|ugroženost = -
|poveznica = http://www.unesco.org/culture/ich/en/RL/00012
|država = {{ZD+X/J|JAP}}
}}
'''Noh''' ([[Japanski jezik|japanski]] 能, ''nō'') ili '''nogaku''' (能楽, ''nōgaku''; [[japanski]] iz [[kineski|kineskog]] u značenju „umijeće” ili „talent”<ref>[http://dictionary.reference.com/browse/Nogaku Nogaku] na dictionary.com {{en icon}} Preuzeto 23. studenog 2012.</ref>) je osnovni oblik klasične [[japan]]ske [[glazba|glazbena]] [[drama|drame]] koji se izvodi od 14. stoljeća.
[[Datoteka:Noh3.jpg|mini|lijevo|<center>Noh izvedba u hramu [[Itsukushima]], najstarijem noh kazalištu]]
 
==Povijest==
Tradicionalno su ju izvodili samo muškarci uz glazbenu pratnju. Od početka 20. stoljeća sve više i više [[žena]] postize status profesionalnih izvođačica noh-a.
[[Datoteka:Noh-stage.jpg|mini|lijevo|<center>„Moderna” noh pozornica]]
[[Datoteka:Noh-Hayashi.png|mini|<center>Noh glazbenici (''hayashi-kata''): ''taiko'', dva ''ōtsuzumi'' bubnjara i ''kotsuzumi'']]
[[Datoteka:Three pictures of the same noh 'hawk mask' showing how the expression changes with a tilting of the head.jpg|mini|lijevo|<center>Tri fotografije iste ženske noh maske koje pokazuju kako se promjena fizionomije lica i osjećaja može postići klimanjem glave.]]
Noh kazalište je uobličeno u 14. i 15. stoljeću, ali zapravo potječe iz 8. stoljeća kada je ''[[sangaku]]'' kazalište došlo u [[Japan]] iz [[Kina|Kine]]. U to vrijeme se sankagu odnosio na različite vrste izvedbi koje su uključivale akrobate, pjesme i ples, kao i šaljive skečeve. Kasnijom prilagodbom japanskom društvu sangaku je asimilirao i druge tradicionalne oblike umjetnosti. Danas je nogaku osnovni oblik japanskog kazališta koji je utjecao na razvoj [[lutkarsko kazalište|lutkarskog kazališta]] i [[kabuki]] kazališta<ref name=UNESCO>[http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00012 Nôgaku theatre] na službenim stranicama UNESCO-a {{en icon}} Preuzeto 23. studenog 2012.</ref>.
 
God. 1957., japanska vlada je proglasila nôgaku za važnu [[nematerijalna kulturna baština|nematerijalnu kulturnu baštinu]] čime je ova tradicija dobila određeni stupanj pravne zaštite, kao i njezini najvažniji praktičari. Nacionalno noh kazalište osnovano je 1983. godine i upriličuje redovite nastupe. Ono također organizira i tečajeve za obuku glumaca u glavnim noh ulogama.
Većina glumaca nose [[maska|masku]] (shite).
 
==Odlike==
 
Tradicionalno su ju izvodili samo muškarci, glumeći i muške i ženske uloge, uz glazbenu pratnju. Od početka 20. stoljeća sve više i više [[žena]] postize status profesionalnih izvođačica noha. Tradicionalno se tijekom cjelodnevnog „dana izvedbi” izvodilo pet uzastopnih noh predstava između kojih su se izvodile kraće i šaljive [[kyōgen]] izvedbe. No, današnje noh izvedbe se sastoje od samo dvije noh predstave s jednom kyogen predstavom između.
 
Noh predstave se uglavnom temelje na pričama iz tradicionalne literature, a većina glumaca nosi [[maska|maske]] (''shite''), tradicionalne kostime i različit pribor, dok izvode plesnu predstavu. Nadalje, nogaku izvode samo iznimno školovani glumci i glazbenici<ref name=UNESCO/>.
 
Prostor za izvedbu noh predstava je strogo uređen sustavom ''iemoto'' koji naglašava tradiciju nauštrb inovacija. Tako se pozornica prostire u prostor za gledatelje i povezana je mostom s „dvoranom zrcala” iza pozornice. U nohu, osjećaji se izvode stilizirano određenim gestama, a junak je često nadnaravno biće koje uzima ljudski oblik kako bi ispričalo priču. Izražajne maske po kojima je noh poznat, koriste se za uloge duhova, žena, djece i staraca. kyōgen se, s druge strane, oslanja manje na uporabu maski, a proizlazi iz duhovitih sangaku predstava. Tekst je napisan na drevnom jeziku i slikovito opisuje obične ljude od 12. do 16. stoljeća<ref name=UNESCO/>.
 
Iako je nogaku kazalište strogo uređeno pravilima, neki moderni izvođači ipak stvaraju nove predstave ili oživljavaju povijesne koje nisu dio standardnog reportoara, pa čak i spajanje noha s drugim kazališnim tradicijama.
 
==Izvori==
{{commonscat|Nō}}
{{izvori}}
* Royall Tyler (ur.), ''Japanese Nō Dramas'', Penguin Books, London, 1992. ISBN 0-14-044539-0.
* Arthur Waley, ''Noh plays of Japan'', Tuttle Shokai Inc., 2009. ISBN 4-8053-1033-2, ISBN 978-4-8053-1033-5.
== Vanjske poveznice ==
* [http://www2.ntj.jac.go.jp/unesco/noh/en/index.html Noh i kyogen], japansko vijeće za umjetnost {{en icon}}
{{Commons}}
* [http://www.the-noh.com Webstranica o Nohu] (Engl.,{{en Japicon}} (jap.)
 
[[Kategorija:Japan]]
[[Kategorija:Kazalište]]
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština]]
 
{{Link GA|eo}}