Aldo Manuzio: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Preusmjeravanje na Aldus Manutius |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Aldo Manuzio (Aldus Manutius)''' (Bassiano, [[1449.]]/[[1450.|50]] - [[6. veljače]] [[1515.]]) pionir je [[tisak|tiska]].
==Život prije tiska==
Rodio se u Bassianu gdje je proveo djetinjstvo. Učio je [[latinski jezik|latinski]] i [[grčki jezik|grčki]]. [[1482]]. otišao je u Mirandolu sa svojim starim prijateljem i kolegom Giovannijem Picom gdje su ostali dvije godine, a on je proučavao [[grčka književnost|grčku književnost]]. Prije nego što se Pico preselio u [[Firenca|Firencu]], osigurao je Manuziju mjesto učitelja njegovim nećacima Albertu i Lionellu. Albert i Lionello Pio bili su prinčevi Carpija u Modenni. Alberto ga je opskrbio novcem kojim je otvorio svoju tiskaru te mu je također dodijelio posjed u Carpiju.
==Počeci tiska==
Manuzio je htio sačuvati starogrčku književnost od budućih gubitaka tako što bi ih iznova tiskao. Prije njega, četiri su [[Italija|talijanska]] grada imala čast tiskati grčka djela: [[Milan]] - djela [[Konstantin Lascaris|Lascarisa]], [[Ezop]]a, [[Teokrit]]a, grčkog brevijara i [[Izokrat]]a, između [[1476]]. i [[1493]]; [[Venecija]] - djela [[Manuel Chrysoloras|Chrysoloras]]ova „''Erotemata''” [[1484]]. i [[1490]].; [[Vicenza]] - ponovni tisak [[Konstantin Lascaris|Lascarisovih]] gramatika i „''Erotemate''”; [[Firenca]] - [[Lorenzo Alopa|Alopin]] prijevod [[Homer]]a. Od tih djela, samo su tri bila klasici - Teokrit, Izokrat i Homer. Manuzio je izabravio Veneciju koja mu je najviše odgovarala za rad. Tamo se smjestio [[1490]]. te je uskoro tiskao djela „''Galeomyomachia''”, „Hero i Leander” te grčki brevijar. Manuzio ih je nazivao pretečama grčke knjižnice.
==Tiskara==
[[Slika:Aldine anchor large.jpg|thumb|left|Simbol Manuzijeve tiskare]]
U Veneciji je Manuzio skupio mnoštvo grčkih naučnika i tiskarskih slagača. Koristio se [[grčki jezik|grčkim jezikom]], upute slagačima i knjigovescima davao je na grčkome, a i same je predgovore pisao na tom jeziku. Grci s [[Kreta|Krete]] uspoređivali su rukopise, čitali probne otiske te stvarali primjere [[kaligrafija|kaligrafije]] za odljev grčkog tiska. Ne brojeći obrtnike koji su radili fizičke poslove, Manuzio je zapošljavao oko trideset grčkih pomoćnika. Njegova industrija i snaga neprekidno su se razvijale. [[1495]]. izdao je prvi svezak svojih izdanja [[Aristotel]]a. Sljedeća je četiri sveska izdao [[1497]]. i [[1498]]. godine. [[1498]]. tiskao je devet [[Aristofan]]ovih [[komedija]]. [[1502]]. tiskao je djela [[Tukidid]]a, [[Sofoklo|Sofokla]] i [[Herodot]]a. [[1503]]. tiskao je [[Ksenofon]]ovu „Heleniku” te [[Euripid]]ova djela, a [[Demosten]]ova je završio naredne godine. Moguće je da je u to vrijeme jeromonah [[Makarije]] učio od njega te je potom osnovao vlastitu tiskaru Obod u [[Cetinje|Cetinju]] i tiskao prvu knjigu na [[srpski jezik|srpskom]] i [[rumunjski jezik|rumunjskom]].
Manuzio je [[1502]]. osnovao Novu akademiju za heleniste čija su pravila bila, naravno, na [[grčki jezik|grčkome]] jeziku. Članovi te akademije morali su govoriti grčki, titule su bile grčke, a [[ime]]na im bjehu helenizirana.
Zbog Drugog talijanskog rata koji je tada kočio [[Venecija|Veneciju]], Manuzijevi su se radovi morali odgoditi. [[1508]]. nastavio je s izdanjima manje važnih grčkih govornika, a [[1509]]. tiskao je manje poznata [[Plutarh]]ova djela. Zbog novih ratnih zbivanja, tiskanje je odgođeno, ali je nastavljeno [[1513]]. s novim izdanjem [[Platon]]ovih djela koja je u predgovoru posvetio papi [[Lav X.|Lavu X.]] Naredne je godine tiskao [[Pindar]]a, [[Atenej]]a i [[Hesychius]]a djela. U kasnijim godinama svoga života počeo je tiskati [[Septuaginta|Septuagintu]], grčki prijevod [[Biblija|Biblije]], koji je objavljen poslije njegove smrti [[1518]].
Njegovi su nastavljači kasnije tiskali djela [[Pauzanije|Pauzanija]], [[Strabo|Straba]], [[Eshil|Eshila]], [[Galen]]a, [[Hipokrat]]a i [[Longin]]a. Osim grčke književnosti, Manuzio je tiskao i i djela na [[talijanski jezik|talijanskome]] i [[latinski jezik|latinskome]] [[jezik]]u - [[Francesco Petrarca|Petrarcine]] pjesme, [[Dante]]ovu „Božanstvenu komediju”, [[Sannazaro]]vu „Arcadiju”, [[Kvintilijan]]ova djela, [[Erazmo Roterdamski|Erazmovo]] djelo „Adagia” (Izreke) i brojna druga koja su tiskana između [[1495]]. i [[1514]]. Sva su ta djela nosila poseban znak tiskare s njegovim imenom, sidro s [[dupin]]om i inicijalima (<small>na slici</small>).
==Inovacije==
Manuzio je prvi koristio ''kurzivni'' stil tiska za čije je korištenje dobio dopuštenje i patent njegova tvorca [[Francesco Griffo|Francesca Griffa]]. Kurzivni tekst nije koristio za naglašavanje ili isticanje, ta su mu uska i stisnuta slova koristila za tiskanje malenih, džepnih knjiga. Vjeruje se da je prvi tiskar koji je koristio [[točka sa zarezom|točku sa zarezom]] ( ''';''' ).
[[1501]]. tiskao je [[Vergilije]]vu „''Operu''” u [[Venecija|Veneciji]]. Htio je stvoriti džepne knjige, tzv ''octavo'' knjige koje bi se lako mogle prenositi. U njoj je također predstavio kurzivni tekst koji je omogućio više riječi na stranici, manje stranica i jeftiniji tisak. Ovo je izdanje tiskano u 1000 primjeraka, a ne u uobičajenih 200 - 500.
==Prvotisci==
<center><gallery>
Slika:Aldus-page.jpg|Simbol tiskare - sidro s delfinom, [[1502]].
Slika:Manutius.jpg|Stranica iz djela ''Hypnerotomachia Poliphili'' Francesco Colonna, [[1499]].
Slika:HypnerotomachiaPoliphili0018.jpg|Stranica iz djela ''Hypnerotomachia Poliphili'', Francesco Colonna, [[1499]].
Slika:Hypne2pg.jpg|Dvije stranice iz djela ''Hypnerotomachia Poliphili'', Francesco Colonna, [[1499]].
Slika::Aldus-Horace3.jpeg|[[Horacije]]ve „Ode” iz [[1501]]., primjer kurzivnog teksta
</gallery></center>
[[Kategorija:Biografije, Italija|Manuzio, Aldo]]
<!-- interwiki -->
[[de:Aldus Manutius]]
[[es:Aldo Manucio]]
[[en:Aldus Manutius]]
[[eo:Aldo Manuzio]]
[[fr:Alde l'Ancien]]
[[it:Aldo Manuzio]]
[[nl:Aldus Manutius]]
[[ja:アルドゥス・マヌティウス]]
[[no:Aldo Manuzio]]
[[pt:Aldus Manutius]]
[[sv:Aldus Manutius]]
[[uk:Альд Мануцій]]
| |||