Američki građanski rat: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 187:
[[Memphis]] je pao pod kontrolu Unije i uskoro postao ključna baza za daljnje prodore prema jugu duž rijeke Mississippi. U travnju 1862. godine mornarica Unije pod vodstvom Farraguta porazila je Konfederaciju južno od [[New Orleans|New Orleansa]]. Konfederacija je napustila grad što je Uniji omogućilo "usidrenje" na dubokom Jugu.<ref>{{cite book|author1=Craig L. Symonds|author2=William J. Clipson|title=The Naval Institute Historical Atlas of the U.S. Navy|url=http://books.google.com/?id=q_HIcc8n3K4C&pg=PA92|year=2001|publisher=Naval Institute Press|page=92}}</ref> Mornarica je potpomagala Grantu u njegovom dugačkom i kompleksnom ratovanju koje je kulminiralo predajom [[Vicksburg|Vicksburga]] u [[srpanj|srpnju]] [[1863.]] godine. Ubrzo potom Unija je imala potpunu kontrolu nad državom Mississippi.<ref>Ronald Scott Mangum, "The Vicksburg Campaign: A Study In Joint Operations," ''Parameters: U.S. Army War College'' (1991) 21#3, pp. 74-86 [https://carlisle-www.army.mil/usawc/Parameters/Articles/1991/1991%20mangum.pdf online]</ref>
===
Zbog snažnog otpora nekoliko Konfederativnih trupa u [[Manassas|Manassasu]] ([[Virginia]]) tijekom [[srpanj|srpnja]] [[1861.]] godine pod vodstvom generala [[Joseph Eggleston Johnston|Josepha E. Johnstona]] i [[P.G.T. Beauregard|P.G.T. Beauregarda]], trupe Unije pod vodstvom majora generala [[Irvin McDowell|Irvina McDowella]] doživjele su poraz u [[Prva bitka kod Bull Runa|Prvoj bitci kod Bull Runa]]<ref name="mcpherson38"/> i bile prisiljene povući se u [[Washington]]. Upravo je u ovoj bitci general Konfederativnih snaga [[Thomas Jonathan Jackson|Thomas Jackson]] dobio nadimak "Stonewall" (u slobodnom prijevodu "kameni zid") zbog toga što se kao zid odupirao napadima Unije.<ref name="mcpherson39"/>
{{dvostruka slika|left|Battle of Antietam by Thulstrup.jpg|220| Battle of Hampton Roads 3g01752u.jpg|220|<center> [[Bitka kod Antietama]], najkrvavija bitka građanskog rata u jednom danu.|<center>Konfederativne trupe odolijevaju napadima Unije u [[New Orleans|New Orleansu]]</center>}}
Uznemiren neočekivanim gubitcima i pokušavši spriječiti da se još više [[robovlasništvo|robovlasničkih]] država odviji od Unije, [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|američki Kongres]] je [[25. srpnja]] iste godine donio Rezoluciju Crittenden-Johnson u kojoj je istaknuto da se rat prvenstveno vodi kako bi se očuvala Unija, a ne kako bi se ukinulo ropstvo.
Major general [[George McClellan|George B. McClellan]] [[26. srpnja]] je preuzeo komandu nad vojskom Unije i rat je ozbiljno započeo [[1862.]] godine. Pod pritiskom predsjednika [[Abraham Lincoln|Lincolna]] da što prije započne s ofenzivom, McClellan je napao Virginiju u [[proljeće]] 1862. godine i to njezin [[poluotok]] smješten između rijeka York i James, jugoistočno od [[Richmond|Richmonda]]. Premda je McClellanova vojska tijekom ofenzive poluotoka stigla do samog ulaza u Richmond,<ref name="perryville"/><ref name="terrible"/><ref name="mcpherson40"/> Johnston je spriječio njegov napredak u Bitci kod sedam borova nakon čega su general [[Robert Edward Lee|Robert E. Lee]] i njegovi pomoćnici [[James Longstreet]] i Stonewall Jackson<ref name="mcpherson81"/> porazili McClellana u Bitkama koje su trajale sedam dana te ga prisilili na povlačenje. Sukobi u sjevernoj Virginiji, koji su uključivali [[Druga bitka kod Bull Runa|Drugu bitku od Bull Runa]], završili su još jednom pobjedom Juga.<ref name="mcpherson41"/> McClellan nije želio prihvatiti naredbe glavnog komandanta Hallecka da pošalje pojačanja vojsci Unije Johna Popea u Virginiji što je omogućilo lakšu pobjedu Leeja koji je imao dvostruko manje vojnika na svojoj strani.
Ohrabrena Drugom bitkom kod Bull Runa, [[Konfederativne Države Amerike|Konfederacija]] je započela prvu invaziju na Sjever. General Lee je [[5. rujna]] poveo 45 tisuća vojnika sjeverne Virginije preko [[Potomac (rijeka)|rijeke Potomac]] u državu [[Maryland]]. Lincoln je zauzvrat spojio Popeove trupe s McClellanovim. McClellan i Lee vodili su [[Bitka kod Antietama|Bitku kod Antietama]]<ref name="mcpherson81"/> u blizini Sharpsburga (Maryland), [[17. rujna]] [[1862.]] Do tada je to bila najkrvavija bitka u trajanju od jednog dana u povijesti američkog ratovanja.<ref name="mcpherson42"/> Leejeva vojska se povukla i uspjela se vratiti u Virginiju prije nego ju je McClellan uspio uništiti. Bitka kod Antietama smatra se pobjedom Unije iz dva razloga: uspjela je spriječiti Leejevu invaziju na Sjever te je pružila Lincolnu priliku da najavi svoj [[Proglas o emancipaciji]].<ref name="mcpherson43"/>
Nakon što oprezni McClellan nije uspio svladati Leeja, zamijenio ga je major general [[Ambrose Burnside]]. Međutim i on je također uskoro poražen u [[Bitka kod Fredericksburga|Bitci kod Fredericksburga]]<ref name="mcpherson44"/> koja se odvila [[13. prosinca]] [[1862.]] godine i u kojoj je poginulo ili bilo ranjeno preko 12 tisuća vojnika Unije. Poslije bitke Burnsidea je zamijenio major general [[Joseph Hooker]].
Hooker također nije mogao pobijediti Leejevu vojsku; premda je imao dvostruko više vojnika na svojoj strani, doslovno je ponižen u [[Bitka kod Chancellorsvillea|Bitci kod Chancellorsvillea]]<ref name="mcpherson45"/> u [[svibanj|svibnju]] [[1863.]] godine. Tijekom te bitke general Stonewall Jackson ranjen je od strane jednog od svojih ljudi te je kasnije umro uslijed komplikacija dobivenih ranjavanjem. Generala Hookera zamijenio je major general [[George Gordon Meade|George Meade]] tijekom Leejeve druge invazije na Sjever, u [[lipanj|lipnju]] iste godine. Meade je pobijedio Leeja u [[Bitka kod Gettysburga|Bitci kod Gettysburga]]<ref name="mcpherson46"/> ([[1. srpnja|1.]] do [[3. srpnja]] [[1863.]]). Ovo je bila najkrvavija bitka američkog građanskog rata i smatra se njegovom glavnom prekretnicom. Pickettov juriš 3. srpnja često smatra se najvećom pogreškom koju su Konfederativne trupe napravile tijekom ratovanja zbog toga što je ozbiljno ugrozio pobjedu Konfederacije i mogućnost njihovog odcjepljenja. Leejeva vojska izgubila je 28 tisuća ljudi, a Meadeova 23 tisuće.<ref name="mcpherson47"/> Međutim, Lincoln je bio ljut što Meade nije presjekao Leeja dok se ovaj povlačio i nakon tog neuspjeha Lincoln se okrenuo zapadnoj bojišnici u potrazi za novim vodstvom. U isto vrijeme, Konfederativno uporište u [[Vicksburg|Vicksburgu]] je palo nakon čega je Unija preuzela kontrolu nad [[Mississippi (rijeka)|rijekom Mississippi]] na taj način trajno izolirajući zapadni dio Konfederacije. U tim trenucima na bojištu se pojavio novi vođa kakvog je Lincoln trebao - [[Ulysses S. Grant]].
=== Zapadna bojišnica ===
Dok su trupe Konfederacije brojile mnoštvo uspjeha na istočnoj bojišnici, uglavnom su doživljavale poraze na zapadu. Još u ranoj fazi rata otjerane su iz [[Missouri|Missoruija]], uglavnom nakon [[Bitka kod Pea Ridgea|Bitke kod Pea Ridgea]].<ref name="mcpherson48"/> Invazija [[Leonidas Polk|Leonidasa Polka]] na Columbus ([[Kentucky]]) označila je kraj neutralnosti te države i okrenula ju protiv Konfederacije. [[Nashville]] i središnji [[Tennessee]] pali su pod ovlast Unije rane [[1862.]] godine što je rezultiralo smanjivanjem lokalne opskrbe hranom i stokom te uništenjem društvene organizacije.
{{dvostruka slika|right| Chickamauga.jpg|220|New Orleans h76369k.jpg|220|<center>[[Bitka kod Chickamauge]], najkrvavija dvodnevna bitka. Pobjeda Konfederacije zaustavila je ofenzivu Unije na dva mjeseca.|<center>Zauzimanje [[New Orleans|New Orleansa]].Trupe Unije otvaraju prolaz, potapaju flotu Konfederacije i zauzimaju dokove za svoju vojsku.</center>}}
U državi [[Mississippi]] Unija je prebacivala svoje trupe preko južne granice Tennesseeja, nakon što je uspjela osvojiti otok broj 10 i New Madrid (Missouri) te odmah potom i [[Memphis]]. U [[travanj|travnju]] [[1862.]] godine Unija je zauzela [[New Orleans]]<ref name="mcpherson49"/> što joj je omogućilo kretanje [[Mississippi (rijeka)|rijekom Mississippi]]. Jedina utvrda koja je sprečavala Uniju od kontrole nad čitavom rijekom bila je ona u Vicksburgu.
Druga invazija generala [[Braxton Bragg|Braxtona Bragga]] na Kentucky od strane Konfederacije rezultirala je besmislenom pobjedom nad majorom generalom [[Don Carlos Buell|Donom Carlosom Buellom]] u [[Bitka kod Perryvillea|Bitci kod Perryvillea]].<ref name="mcpherson50"/> Bragg je ubrzo bio prisiljen okončati svoju namjeru invazije Kentuckyja i povući se zbog nedostatka podrške od strane Konfederacije u toj državi. Major general [[William Rosecrans]] skoro je pobijedio Bragga u [[Bitka kod rijeke Stones|Bitci kod rijeke Stones]]<ref name="mcpherson51"/> u državi Tennessee.
Jedina prava pobjeda Konfederativnih snaga na zapadu bila je u [[Bitka kod Chickamauge|Bitci kod Chickamauge]]. Trupe pukovnika generala [[James Longstreet|Jamesa Longstreeta]] došle su u pomoć Braggu i uspjele poraziti Rosecransa unatoč junačkoj obrani majora generala [[George Henry Thomas|Georgea Henryja Thomasa]]. Rosecrans se povukao u grad [[Chattanooga]] kojeg je odmah potom Bragg opkolio.
Glavni strateg i taktičar Unije na zapadu bio je [[Ulysses S. Grant]] koji je donio pobjede u Fort Henryju i Donelsonu (nakon čega je Unija dobila kontrolu nad Tennesseejem i [[Cumberland (rijeka)|rijekom Cumberland]]); u [[Bitka kod Shiloha|Bitci kod Shiloha]]<ref name="mcpherson52"/> te u [[Bitka kod Vicksburga|bitci kod Vicksburga]]<ref name="mcpherson53"/> koja je učvrstila kontrolu Unije nad rijekom Mississippi i koja se smatra jednom od glavnih prekretnica kompletnog rata. Na oduševljenje Rosecransa, Grant je napao Bragga i pobijedio ga u [[Treća bitka kod Chattanooge|Trećoj bitci kod Chattanooge]],<ref name="mcpherson54"/> poslavši Konfederativne trupe izvan granica države Tennesse i otvorivši put do [[Atlanta|Atlante]] i do samog središta Konfederacije.
{{dvostruka slika|left|Battle of Lawrence.png|220|Wilson's Creek charge of 1st Iowa.jpg|220|<center>Quantrillovi konjanici na jedan dan su zauzeli [[hotel]] u slobodnoj državi [[Kansas]] u gradiću s populacijom od 2000 stanovnika; spalili su 185 zgrada te ubili 182 muškarca i mladića.<ref>Keegan, John. "The American Civil War: a military history" ISBN 978-0-307-26343-8, p.270</ref>|<center>[[Nathaniel Lyon]] osvaja dokove [[St. Louis, Missouri|St. Louisa]] i njihov arsenal oružja te vodi trupe Unije kako bi otjerao [[Konfederativne Države Amerike|Konfederativne]] snage i vladu iz [[Missouri|Missourija]].<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", p.100</ref></center>}}
=== Trans-Mississippi ===
Regiju trans-Mississippi karakteriziralo je opsežno [[gerilsko ratovanje]] budući su [[Konfederativne Države Amerike|Konfederaciji]] nedostajale trupe i logistika kojima bi dali podršku regularnoj vojsci u njihovoj borbi protiv Unije.<ref>James B. Martin, ''Third War: Irregular Warfare on the Western Border 1861-1865'' (Combat Studies Institute Leavenworth Paper series, number 23, 2012). See also, Michael Fellman, ''Inside War: The Guerrilla Conflict in Missouri during the Civil War'' (1989). Missouri alone was the scene of over 1000 engagements between regular units, and uncounted numbers of guerrilla attacks and raids by informal pro-Confederate bands, especially in the recently settled western counties.</ref> Lutajuće Konfederativne trupe poput Quantrillovih konjanika terorizirali su područje, podjednako napadajući vojna postrojenja i civilne nastambe.<ref>Sarah Bohl, "A War on Civilians: Order Number 11 and the Evacuation of Western Missouri," ''Prologue,'' (2004) 36#1, pp. 44-51</ref>
Do [[1864.]] godine nasilničke aktivnosti znatno su utjecale na antiratni pokret koji je osmišljen kako bi se spriječio ponovni izbor Lincolna za [[Predsjednik SAD-a|Predsjednika]]. "Sinovi slobode" i "Red američkih vitezova" napadali su pro-unioniste, izabrane članove kabineta i nenaoružane vojnike. Nasilnici su otjerani van države [[Missouri]] tek nakon što je kompletna [[Pješaštvo|pješadija]] Unije krenula u protunapad. Nakon toga država Missouri ne samo da je ostala u Uniji, već je 70% stanovnika glasalo za Lincolna na predstojećim izborima.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", p.270</ref>
U južnim i zapadnim područjima države Missouri odvijali su se manji vojnički udari čiji je cilj bila kontrola [[Indijanci|indijanskog]] teritorija i teritorija [[Novi Meksiko|Novog Meksika]], a sve za stranu Unije. Konfederativni proboji u Novom Meksiku zaustavljeni su već [[1862.]] godine, a prognana vlada iz [[Arizona|Arizone]] povukla se u [[Teksas]]. Na indijanskom teritoriju građanski rat izbio je među plemenima. Oko 12 tisuća indijanskih ratnika borilo se za Konfederaciju, a manji broj za Uniju.<ref>William H. Graves, "Indian Soldiers for the Gray Army: Confederate Recruitment in Indian Territory," ''Chronicles of Oklahoma'' (1991) 69#2, pp. 134-145.</ref> Najprominentniji [[Cherokee Indijanci|Cherokee]] bio je brigadir general Stand Watie, inače posljednji general Konfederacije koji se predao.<ref>J. Frederick Neet, Jr. "Stand Watie: Confederate General in the Cherokee Nation," ''Great Plains Journal'' (1996) 6#1 pp36-51.</ref>
Nakon pada [[Vicksburg|Vicksburga]] u [[srpanj|srpnju]] [[1863.]] godine, predsjednik [[Jefferson Davis]] obavijestio je generala [[Kirby Smith|Kirbyja Smitha]] u Teksasu da ne očekuje više pomoć s istočne strane [[Mississippi (rijeka)|rijeke Mississippi]]. Premda mu je nedostajalo sredstava za borbu protiv Unije, Smith je izgradio impresivan arsenal u Tyleru uz pomoć vlastite kompanije Kirby Smithdom koja se bavila izgradnjom [[Željeznička pruga|željezničkih pruga]] i međunarodnim krijumčarenjem. Iz tog razloga Unija ga nije direktno napadala.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", p.220-221</ref> Njihova namjera da zauzmu Shreverport ([[Louisiana]]) [[1864.]] godine propala je pa je Teksas ostao u rukama Konfederacije tijekom čitavog trajanja rata.
== Vođe građanskog rata ==
| |||