Inačica od 27. studenoga 2012. u 14:09 uredi Jack Sparrow (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 6.501 edit →‎Istočna bojišnica ← Starija izmjena		Inačica od 27. studenoga 2012. u 17:43 uredi ukloni ovu izmjenu Smajlić12 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 2.088 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 219: Nakon pada [[Vicksburg\|Vicksburga]] u [[srpanj\|srpnju]] [[1863.]] godine, predsjednik [[Jefferson Davis]] obavijestio je generala [[Kirby Smith\|Kirbyja Smitha]] u Teksasu da ne očekuje više pomoć s istočne strane [[Mississippi (rijeka)\|rijeke Mississippi]]. Premda mu je nedostajalo sredstava za borbu protiv Unije, Smith je izgradio impresivan arsenal u Tyleru uz pomoć vlastite kompanije Kirby Smithdom koja se bavila izgradnjom [[Željeznička pruga\|željezničkih pruga]] i međunarodnim krijumčarenjem. Iz tog razloga Unija ga nije direktno napadala.<ref>Keegan, "The American Civil War: a military history", p.220-221</ref> Njihova namjera da zauzmu Shreverport ([[Louisiana]]) [[1864.]] godine propala je pa je Teksas ostao u rukama Konfederacije tijekom čitavog trajanja rata. === Završetak rata === ==== Osvajanje Virginije ==== Početkom [[1864.]] godine Lincoln je postavio Granta kao zapovjednika kompletne vojske Unije. Grant je kao svoje sjedište odabrao vojsku na Potomacu, a [[General bojnik\|generala-bojnika]] [[William Tecumseh Sherman\|Williama Tecumseha Shermana]] postavio kao zapovjednika vojske na zapadnoj bojišnici. Grant je razumio koncept [[Totalni rat\|totalnog rata]] i skupa s Lincolnom i Shermanom vjerovao da je jedini način ostvarivanja pobjede potpuni poraz Konfederativnih trupa i uništavanje njihove gospodarske baze.<ref name="history"/> Totalni rat u ovom slučaju nije značio ubijanje civila već uništavanje domova, farmi i željezničkih pruga. Stoga je Grant koordinirao strategiju pomoću koje će iz različitih smjerova u isto vrijeme udariti Konfederaciju. Generalima [[George Gordon Meade\|Georgeu Meadeu]] i [[Benjamin Butler\|Benjaminu Butleru]] bilo je zapovjeđeno da krenu na [[Robert Edward Lee\|Leeja]] blizu [[Richmond\|Richmonda]]; general [[Franz Sigel]] (i kasnije [[Philip Sheridan]]) dobio je naređenje da napadne dolinu Shenandoah; general Sherman je trebao zauzeti [[Atlanta\|Atlantu]] i marširati prema moru ([[Atlanski ocean\|Atlantskom oceanu]]); generali [[George Crook]] i [[William W. Averell]] trebali su napadati željeznice kako bi spriječili dovoz namirnica u zapadnu [[Virginia\|Virginiju]], a general-bojnik [[Nathaniel P. Banks]] dobio je naređenje da zauzme Mobile (država [[Alabama]]). {{dvostruka slika\|right\|EwellsDeadSpotsylvania1864crop01.jpg\|220\|The Peacemakers 1868.jpg\|260\|<center>Mrtvi vojnici nakon [[Bitka kod Spotsylvanije\|bitke kod Spotsylvanije]] u [[svibanj\|svibnju]] [[1864.]] godine.\|<center>''Mirovni pregovarači'' na parobrodu ''River Queen'' u ožujku 1865. godine: [[William T. Sherman\|Sherman]], [[Ulysses S. Grant\|Grant]], [[Abraham Lincoln\|Lincoln]] i [[David Dixon Porter\|Porter]] naslikani u trenutku razrade planova za posljednje tjedne građanskog rata.</center>}} Snage Unije pokušale su manevrima izbjeći Leejevu vojsku te su vodili nekoliko bitaka tijekom te faze na istočnoj bojišnici. Grantove teške bitke koje je vodio u Wildernessu, Spotsylvaniji i Cold Harboru<ref name="mcpherson55"/> rezultirale su velikim vojnim gubitcima za Uniju, ali su također prisilile Leejeve trupe da se konstantno povlače. Pokušaj zaobilaženja Leeja s juga propao je pod vodstvom Butlera budući se isti nalazio u zamci u gradiću Bermuda Hundred. Ipak, Grant je bio uporan i usprkos gubitcima od preko 65 tisuća vojnika u sedam tjedana<ref name="mcpherson56"/> nastavio je pritiskati Leejevu vojsku Sjeverne Virginije prema Richmondu. U sljedećih devet mjeseci u opsadi [[Petersburg\|Petersburga]], dvije vojske će se naći u rovovskim bitkama. Grant je napokon pronašao dovoljno agresivnog zapovjednika, generala Philipa Sheridana, koji će nadjačati Konfederativne trupe [[1864.]] godine. Sheridan je u početku poražen u [[Bitka kod New Marketa\|Bitci kod New Marketa]] od strane bivšeg američkog potpredsjednika, a sada generala Konfederacijske vojske [[John C. Breckinridge\|Johna C. Breckinridgea]]. Bitka kod New Marketa označila je posljednju veliku pobjedu Konfederativnih trupa u građanskom ratu. Ubrzo potom Sheridan je udvostručio svoje napore i porazio generala-bojnika [[Jubal A. Early\|Jubala A. Earlyja]] u nizu bitaka koje uključuju i [[Bitka kod Cedar Creeka\|onu odlučujuću kod Cedar Creeka]]. Sheridan je nakon toga odlučno nastavio, uništavajući poljoprivrednu bazu doline Shenandoah<ref name="mcpherson57"/> - nešto slično će kasnije napraviti i Sherman u državi [[Georgia\|Georgiji]]. U međuvremenu, Sherman se kretao od Chattanooge do Atlante, usput porazivši Konfederativne generale [[Joseph Eggleston Johnston\|Josepha E. Johnstona]] i [[John Bell Hood\|Johna Bella Hooda]]. Pad Atlante [[2. rujna]] [[1864.]] godine zagarantirao je ponovni izbor Lincolna za [[Predsjednik SAD-a\|Predsjednika SAD-a]]. Hood je napustio područje Atlante kako bi uništio Shermanove zalihe i izvršio invaziju na [[Tennessee]].<ref name="mcpherson59"/> General-bojnik Unije [[John Schofield]] porazio je Hooda u [[Bitka za Franklin\|Bitci za Franklin]], a [[George H. Thomas]] nanio mu je konačan poraz u [[Bitka za Nashville\|Bitci za Nashville]], potpuno uništivši njegovu vojsku. Napustivši Atlantu i svoju bazu zaliha, Shermova vojska započela je marš prema nepoznatoj lokaciji. Izašli su na Atlantski ocean, kod [[Savannah]] (država Georgia) u [[prosinac\|prosincu]] [[1864.]] godine. Shermanovu vojsku slijedile su tisuće oslobođenih robova; tijekom njihovog marša nije bilo većih bitaka. Nakon toga Sherman se okrenuo prema sjeveru kako bi preko [[Južna Karolina\|Južne]] i [[Sjeverna Karolina\|Sjeverne Karoline]] došao do južnog dijela Virginije<ref name="mcpherson60"/> na taj način stežući obruč oko Leejeve vojske. U to je vrijeme, uslijed učestalog dezerterstva i žrtava, Leejeva vojska bila puno manja od Grantove. Snage Unije ostvarile su odlučujuću pobjedu u [[Bitka kod Five Forksa\|Bitci kod Five Forksa]], [[1. travnja]] prisilivši Leeja da ode iz Petersburga i Richmonda. Glavni grad Konfederacije pao je<ref name="mcpherson61"/> u ruke XXV. korpusa Unije sačinjenog uglavnom od crnih vojnika. Ostatak Konfederativnih trupa pobjegao je na zapad i nakon poraza kod potoka Syler Robertu E. Leeju postalo je jasno da je svaki nastavak borbe protiv SAD-a u taktičkom i logističkom smislu nemoguć. [[File:Civil war 1861-1865.jpg\|left\|thumb\|300px\|Karta gubitka Konfederativnih teritorija po godinama.]] ==== Konfederacija se predaje ==== Lee se skupa sa svojom vojskom Sjeverne Virginije predao [[9. travnja]] [[1865.]] godine u kući McLean u selu Appomattox Court House.<ref name="appomattox"/> Premda to nije bilo dijelom tradicije, ali u znak velikog poštovanja generala Granta prema Robertu E. Leeju te njegove nade u mirno pripajanje država Konfederacije ostatku [[SAD\|SAD-a]], Lee je mogao zadržati svoj mač i konja (''Traveller''). Dana [[14. travnja]] [[1865.]] godine simpatizer Juga, [[John Wilkes Booth]], izvršio je atentat na predsjednika [[Abraham Lincoln\|Lincolna]]. U zoru sljedećeg jutra Lincoln je preminuo, a [[Andrew Jackson]] postao novi [[Predsjednik SAD-a\|Predsjednik SAD-a]]. U međuvremenu, [[Konfederativne Države Amerike\|Konfederativne]] snage na Jugu predale su se nakon što je do njih doprla vijest o Leejevoj predaji.<ref name="surrender"/> Predsjednik Johnson službeno je objavio prekid pobune [[9. svibnja]] [[1865.]] godine.<ref name="nytimes.com">{{cite web\|url=http://www.nytimes.com/1865/05/10/news/important-proclamations-belligerent-rights-rebels-end-all-nations-warned-against.html \|title=IMPORTANT PROCLAMATIONS. - The Belligerent Rights of the Rebels at an End. All Nations Warned Against Harboring Their Privateers. If They Do Their Ships Will be Excluded from Our Ports. Restoration of Law in the State of Virginia. The Machinery of Government to be Put in Motion There. \|location=Great Britain \|publisher=NYTimes.com \|date= \|accessdate=2012-11-19}}</ref> Dana [[23. lipnja]] [[1865.]] godine vođa [[Cherokee\|Cherokeeja]] Stand Watie bio je posljednji general Konfederativnih trupa koji se predao.<ref>Morris, John Wesley, ''Ghost towns of Oklahoma'', University of Oklahoma Press, 1977, pp. 68–69, ISBN 0-8061-1420-7</ref> == Vođe građanskog rata == === ~~Konfederacija/Jug~~Unija (Sjever) === {\|▼ \|----- Style="vertical-align:top"▼ \|▼ [[P.G.T. Beauregard]]▼ [[Braxton Bragg]]▼ [[Matthew Butler]]▼ [[George B. Crittenden]]▼ [[Jefferson Davis]]▼ \|▼ [[Nathan Bedford Forrest]]▼ [[George Washington Gordon]]▼ [[Thomas Jonathan Jackson]]▼ [[Joseph Eggleston Johnston]]▼ [[Albert Sidney Johnston]]▼ \|▼ [[Fitzhugh Lee]]▼ [[Robert Edward Lee]]▼ [[James Longstreet]]▼ [[John Clifford Pemberton]]▼ [[Thomas L. Rosser]]▼ \|▼ [[Sterling Price]]▼ [[Henry Hopkins Sibley]]▼ [[J.E.B. Stuart]]▼ [[Joseph Wheeler]]▼ \|}▼ ~~=== Unija/Sjever ===~~ {\| \|----- Style="vertical-align:top" Line 275 ⟶ 264: [[Philip Henry Sheridan]] [[William Tecumseh Sherman]] ▲\|} === Konfederacija (Jug) === ▲{\| ▲\|----- Style="vertical-align:top" ▲\| ▲[[P.G.T. Beauregard]] ▲[[Braxton Bragg]] ▲[[Matthew Butler]] ▲[[George B. Crittenden]] ▲[[Jefferson Davis]] ▲\| ▲[[Nathan Bedford Forrest]] ▲[[George Washington Gordon]] ▲[[Thomas Jonathan Jackson]] ▲[[Joseph Eggleston Johnston]] ▲[[Albert Sidney Johnston]] ▲\| ▲[[Fitzhugh Lee]] ▲[[Robert Edward Lee]] ▲[[James Longstreet]] ▲[[John Clifford Pemberton]] ▲[[Thomas L. Rosser]] ▲\| ▲[[Sterling Price]] ▲[[Henry Hopkins Sibley]] ▲[[J.E.B. Stuart]] ▲[[Joseph Wheeler]] \|}

Američki građanski rat: razlika između inačica