U 7. stoljeću dio Hrvata napušta [[Bijela Hrvatska|Bijelu Hrvatsku]] i spušta se prema Jadranu. Osnivaju novu, Bijelu Hrvatsku, kojoj pripada i naš kraj, te [[Crvena Hrvatska|Crvenu]] i [[Panonska Hrvatska|Posavsku Hrvatsku]]. Poslije pobjede nad [[Avari]]ma kod [[Carigrad]]a [[626.]]godine, Hrvati se konačno naseljavaju na prostoru stare rimske provincije Ilirije, odnosno njenog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg Panonije. Formirali su Primorsku i Panonsku Hrvatsku, dvije jezgre buduće jedinstvene Hrvatske države kojima su upravljali knezovi, a od [[925.]]godine i kraljevi. Dotadašnji knez [[Kralj Tomislav|Tomislav]] ujedinio je hrvatske kneževine i postao prvi Hrvatski kralj koji se okrunio na Duvanjskom polju. BizantskiGodine 949., bizantski car [[Konstantin Porfirogenet]], u svom djelu [[De Administrando Imperio]], spominje među 12 župa Bijele Hrvatske [[Livno (županija)|Hlivno]] (današnje [[949.Livanjsko polje]]godine), u[[Starohrvatske svomžupanije|Pset]] djelu(oko “DeBosanske Krupe i Administrando[[Bosanski Imperio”Petrovac|Bosanskog Petrovca]]) i [[Starohrvatske županije|Plivu]] (oko [[Jajce|Jajca]] i rijeke Plive).<ref name="Kruno">[[Krunoslav Draganović]], ''Herceg-Bosna i Hrvati'', Nova tiskara, Sarajevo, 1940</ref> Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja kneza Mutimira od 28.rujna [[892.]] godine kojom se crkva sv.Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II. u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir i livanjska županija. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna.Do [[1102.]] godine Livno se nalazilo isključivo pod vlašću hrvatskih kraljeva, a do [[1326.]] godine hrvatskih velikana u sastavu srednjovjekovne hrvatske države.
