Razgovor:Josif Staljin: razlika između inačica

<blockquote>...Lenjin je imao pravo. (Tu je opisan Staljinov susret sa Lenjinom, u kojem je izrazio spremnost, da učini za ciljeve revolucije sve, pa i najpodlije stvari,koje će se od njega tražiti). Čelični čovjek dakle, Staljin, danas je gospodar milijunima života i uzrok patnji stotina milijuna ljudi.Pošao je iz gruzijskog (georgijskog) grada Gori. Zvao se Džugašvili Josip. Ali otac, čizmedžija, se uskoro preselio u glavni gruzijski grad Tiflis (Tbilisi). Sina je upisao u tamošnju pučku školu. Dečko je umjesto učenja više volio skitnju ulicama. Po prirodi je bio sklon nasilju i tučnjavi i tako su ga uskoro upoznali svi ulični dječaci pod nadimkom Zozo. Njegov otac se nikada nije mogao pomiriti sa sinovim načinom života. Iz njega je htio napraviti gospodina za svaku cijenu. Iskoristio je veze sa uglednim ljudima te uspio, da su sina primili u pravoslavno sjemenište. Zozo nije rado išao, ali je otac ostao neumoljiv i ispratio ga do ozbiljnih zidova svećeničkog sjemeništva. Sin nikada nije dovršio tu školu. U nauci je napredovao polako, jer su mu po umu hodale počevši već od druge godine sasvim druge stvari. Povezao se sa komunistima, čitao i širio je među drugovima propagandne sveščiće. Kroz tri godine je provodio taj dvostruki život, dok nije to došlo do vodstva, koje ga je izbacilo iz sjemeništa. On pak je izdao svoje prijatelji, koje su također izbacili i tako nisu imali kuda, nego sa njime među komuniste.<ref>“Katholikus Hitélet“, hitbuzgalmi-folyóirat (=“Katolički vjerski život“, časopis za vjerski život), Starakanjiža, Kralja Aleksandra 9. Glavni urednik Wűtz Oszkár, župnik, Odgovorni urednik Sőrenghi János, Strakanjiža. X. god. 15. broj, 1937, kolovoz (stranice 234-240)</ref></blockquote>--[[Suradnik:Stebunik|Stebunik]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Stebunik|razgovor]])</small> 22:44, 14. studenog 2012. (CET)

 

{{izvori}}