Vrhbosna: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 40:
Doskora, tuđinci, vladari iz dinastije Arpadovića, koje su [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Hrvati 1102. slobodnom voljom izabrali na Dravi za hrvatske kraljeve]], cim utvrdise svoju vlast u Hrvatskoj, opaziše centrifugalne težnje Bosne i htjedoše jasno i otvorno da naglase svoja kraljevska prava na Bosnu kao na dio Hrvatskog Kraljevstva, kojemu su na čelu stajali. Zbog toga, makar da Bosne nisu sebi silom pokorili, već je 1137. [[Bela II. Slijepi]] proglašava sina Kolomana bosanskim vojvodom, a 1138. i sam uzima u kraljevski naslov i Bosnu ("rex Ramae"). Taj je naslov stotinama godina resio ugarsko-hrvatskog vladara. Što je važno istaknuti, taj naslov nije bio pusta titula niti nezakonita uzurpacija.
[[Hrvatski vladari#Bosanski banovi|Bosanski banovi]] prikazuju se, uza sve svoje nastojanje za slobodom, kao [[vazal]]i ugarsko-hrvatskih kraljeva. Vrlo je poučna listina iz godine 1163., kojom ugarsko-hrvatski kralj [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]] potvrđuje izvjesne privilegije "pred velikašima (svog) kraljevstva", medu kojima najprije nabraja izvjesne nadbiskupe i biskupe, a onda na prvom mjestu među svjetovnim knezovima hrvatskog bana Beloša, pa palatina Tomu, zatim dvorskog kneza Broku, pa [[Ban Borić|bosanskog bana Borića]], te velikaše Hadrijana, Henrika itd.<ref>Tkalčić, Mon. hist. Eccl. zagrabien., I., 3</ref> Dakle Borić nije samostalan vladar Bosne, već vazal ugarsko-hrvatskog kralja i velikaš [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva]], a tim istim Bosna je samo dio toga kraljevstva, jer je nekad bila sastavnim dijelom Hrvatske. Zato upravo i šalje [[Kulin ban]] svog [[Stjepan Kulinić|sina Stjepana]] u Ugarsku, da se pred kraljem odreče [[Crkva bosanska|patarenstva]] ispred cijele Bosne, makar da su se patarenski glavari pred papinskim legatom i banom na Bilinu polju kod današnje Zenice 8. travnja 1203. odrekli bogomilstva i ispovjedili [[Katoličanstvo u Hrvata Bosne i Hercegovine|katoličku vjeru]]. Kralj [[Bela III.]] strogo nalaže svom vazalu Kulinu pod prijetnjom globe od
Sam ban [[Matej Ninoslav]] priznaje svoju ovisnost o ugarsko-hrvatskom kralju, kad daje, da kralj u njegovoj prisutnosti godine 1244. ne samo potvrđuje nego i nanovo poklanja one posjede u Vrhbosni, [[Usora i Soli|Solima i Usori]] itd., koje je već prije Ninoslav darovao bosanskom biskupu.<ref>cit. djelo, I., 297-298</ref> Tako razlog naslova "kralj Rame (Bosne)" u titulaturi ugarsko-hrvatskih kraljeva postaje razumljiv. Tim istim je dokazano, da je Bosna bila sastavnim dijelom [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo|Ugarsko-Hrvatskog]] i ranije [[Hrvatsko Kraljevstvo|Hrvatskog Kraljevstva]].<ref name="Kruno" />
| |||