|
==Arhitektura==
[[Datoteka:Dehio 1 Pantheon Floor plan.jpg|mini|lijevo|<center>Tlocrt Panteona]][[Datoteka:Pantheon Interior 180 Degree Overhead Panorama.jpg|mini|<center>Panorama unutrašnjosti Panteona od 180° sastavljena od 7 fotografija]]
[[Datoteka:Pantheon.drawing.jpg|mini|lijevo|<center>Presjek Partenona]]
Raniji hram je bio pravokutan, gledao je na [[jug]] i bio je sagrađen od travertina. Restaurirao ga je [[Domicijan]] nakon požara 80. g., bio je potpuno ponovoponovno izgrađen nakon razaranja u drugom požaru tijekom [[Trajan]]ove vladavine. Hadrijanova rekonstrukcija 125. g. radikalno je transformirala raniju zgradu: pročelje je bilo okrenuto za 180° da bi bilo okrenuto prema [[sjever]]u, a rotonda je sagrađena u praznom prostoru koji je ležao ispred prvog hrama.
Sadašnja verzija – prepoznatljiva po svom ugrađenom kolonadnom trijemu koji gleda na [[trg]] i visokom, izoliranom i vidljivom valjku iznad kojeg se diže kupola - potpuno je drugačija od Panteona iz Hadrijanovog doba. Okruglo tijelo je nekada bilo okruženo drugim zgradama, a ispred impozantnog pročelja podignutog na stepenicama, nalazio se dugi trg s trijemovima na tri strane. Slavna rotonda nije bila vidljiva izvana budući da je bila skrivena arkadama i mogla se bolje procjenitiprocijeniti iznutra. Zgrada je bila jednodijelna, velika i kružna prostorjaprostorija promjera 143 stope, na vrhu pokrivena polutkom.
Vanjski red stupova na trijemu sačinjesačinjen je od osam monolita sivog granita, postavljenih na bazu od bijelog [[mramor]]a, a na vrhu su [[korintski stup|korintski kapiteli]]. Stupovi u unutarnjem redu su izrezani od ruzičastogružičastog [[granit]]a i čine tri prolaza: centralni prolaz koji vodi do vrata Panteona širi je od dvaju lateralnih gdje su velike niše nekada sadržavale kipove Augusta i Agripe. Ovaj veliki trijem je povezan s rotondom pomoću masivnog ciglenog "avant-corpsa" prošaranog mramorom.
[[Bronca|Brončana]] [[vrata]] su drvena ali su bila intenzivno rastauriranarestaurirana: možda nisu ni orginalnaoriginalna.
Da bi se rasteretila težina, [[zid]] rotonde (visok 21,7 m, debeo 6,2 m) sagrađen je pomoću posebnih arhitektonskih tehnika i od sve lakših materijala pete se diže u visinu, sve dok ne dođe do malog, [[vulkan]]skog kamenja oko okulusa. Raspored masivnih [[Luk (arhitektura)|luk]]ova podupire strukturu, pojačanu radijalnim potoprnimpotpornim stupovima. Oni raspoređuju težinu na osam masivnih, ali djelomično šupljih lukova koji unutra izgledaju kao osam velikih [[niša]] (eksedre i ulaz) u zidnoj konstrukciji. Polukružne ili pravokutne eksedre, izmjenjuju se sas osam kioska na [[stup]]ovima, od kojih svaki sadrži tri niše i stoji iza dva izbrazdana, monolitna plava ili stara korintska stupa.
VečinaVećina poda je orginalnaoriginalna; napravljena je od višebojnog [[mramor]]a i kamena raspoređenog u dijagonalne redove kvadrata i krugova upisanih unutar kvadaratakvadrata. Savršeno polukružna [[kupola]] napravljena je od jednog dijela promjera 43.5 metara: to je najveća kupola ikad izgrađena uporabom zidne konstrukcije. Unutrašnje lice kupole podjeljenopodijeljeno je na pet reda šilakašiljaka, koncentrični kesoni koji završavaju u glatkom prstenu. Okulus ima promjer od 8,9 m. Vanjsko lice kupole je ukrašeno pomoću sedam prstenova stepenica, ali samo najviši dio je vidljiv. Proporcije ove zgrade su uzorne: cilindar i kupola imaju isti promjer što je u skladu s [[Arhimed]]ovom simetrijom.
Panteon je centralna građevina, što znači da mu je tlocrt [[kružnica]] ili geometrijski lik u koji se može upisati i opisati kružnica. Na tlocrtu čitamo da se građevina sastoji od dva bitno različita dijela, a to su: veliki središnji prostor presvođen kupolom i pravokutni trijem, djelomično zatvoren zidom, a na pročelju raščlanjen stupovima. Središnji prostor zatvoren je zidom koji je sas unutrašnje strane rasčlanjenraščlanjen nišama i parovima stupova.
Vertikalni presjek pokazuje da se zid sastoji od dva koncentrična omotača načinjena od horizontalno položenih opeka između kojih je šupljina ispunjena [[beton]]skom smjesom od [[kamen]]a i žbuke. Kupola je konstruirana u tri horizontalna pojasa : najdonji je od slojeva sitne opeke, središnji od naizmjeničnih slojeva opeke i tufa i završni od slojeva tufa i, zbog njegove lakoće, vulkanskog kamena. U unutrašnjosti kupola počinje na otprilike dvije trećine visine vanjskog valjka, pa je time, kao i većim zakošenjem donjeg dijela kazeta ([[kvadrat]]ne udubine u stropu ili svodu) kojim se sugerira da se središte kupole nalazi niže nego što zapravo jest, postignut učinak posvemašnje dominacije svoda. Taj učinak je istodobno potvrđen i oslobođen otvorom u sredini: pogled u nebo iznutra i prodor svijetla i sunčanih zraka izvana naglašavaju prsten otvora, materiju i oblik kupole, njezin prostor i površinu.
Unutarnji prostor je jedinstven, pregledan, statičan. Takav karakter prostora određen je prije svega potpuno uravnoteženim odnosom vertikala i horizontala (promjer = visina). Statičnosti pridonosi i gotovo isključivo horizontalna podijeljenost mase – niz paralelnih prstenova sve manjeg i manjeg promjera potpuno vode pogled do otvora, odakle se svijetlostsvjetlost ravnomjerno rasprostire dohvačajućidohvaćajući svaki dio. Omjeri zgrade su takvi da pri ulazu jednim pogledom možemo obuhvatiti čitav prostor. Drugi vijenac vidimo pod kutem od 25 stupnjeva, gornji rub kupole pod 45 stupnjeva, što ne zahtijeva nikakvo naprezanje jer je prilagođeno fiziološkim svojstvima oka. Statičnost i preglednost prostora neznatno je negirana njegovim ulaženjem u masu zida. Prostor stupnjevito istiskuje masu. U donjem dijelu, gdje je masa najdeblja, prostor u obliku niša prodire u nju najdublje. U lažnim prozorima iznad niša prodor prostora mnogo je plići. S kazetama prostor ulazi sasvim plitko, što odgovara stanjivanju mase kupole, ali postupno, čime je još jednom ponovljen osnovni ritam mase i prostora. U odnosu mase i prostora uključeno je i kretanje [[svjetlost]]i. Ona dolazi s vrha vertikalne osi kocke-kugle, u koju je, odnosno oko koje je građevina komponirana. SvijetlostSvjetlost dolazi s mjesta gdje je masa najtanja te se ravnomjerno rasprostire i do onih dijelova gdje je najdeblja. To su niše, gdje prostor duboko ulazi u masu, te se tako stvara vrlo oštar kontrast svijetlostsvjetlost i tame u kojem se istićeističe plastičnost svakog detalja.
==Poveznice==
|
