Édouard Manet: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: zh-yue:愛德華·馬內 |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 11:
|utjecao =
|utjecali= [[Gustave Courbet]], [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]
|djela = ''[[Mali frulaš]]''<br>''[[Doručak na travi]]''<br>''
}}
'''Édouard Manet''' ([[Pariz]], [[23. siječnja]] [[1832]]. - [[Pariz]], [[30. travnja]] [[1883]].), [[Francuska|francuski]] [[slikar]] i [[grafika|grafičar]], [[realizam (likovna umjetnost)|realist]] i [[impresionizam|impresionist]]; jedna od prvih osoba moderne umjetnosti.
Redak 18:
[[Datoteka:Édouard Manet - Le Déjeuner sur l'herbe.jpg|mini|lijevo|300px|<center>''[[Doručak na travi]]'', 1863., [[d'Orsay]], [[Pariz]].]]
[[Datoteka:Edouard Manet 038.jpg|mini|200px|<center>''
Rođen je u [[Pariz|Parizu]], kao sin visokog zvaničnika francuske vlade, u obitelji koja je htjela da se bavi pravom. No, ujak ga je od malena vodio u [[Louvre]], te ohrabrio da se počne baviti slikarstvom. Nakon što nije prošao na ispitu za mornaricu, bio je učenik akademskog slikara Thomasa Couturea. Kopirao je djela velikih majstora u [[Louvre]]u, a na putovanjima kroz Njemačku, Italiju i Nizozemsku na njega su utjecali nizozemski slikar [[Frans Hals]] i španjolski [[Diego Velázquez]] i [[Francisco Goya]]. Najviše je slikao teme koje su tada bile prisutne u [[realizam (likovna umjetnost)|realizmu]], a to su bili prosjaci, pjevači, cigani, ljudi u kafićima i sl. Prihvatio je izravnu i smjelu slikarsku tehniku u realističnom tretmanu svojih motiva.
Proslavio se slikama ''
Francuski pisac [[Emil Zola]] je 1866. godine dao vrlo pozitivne kritike Manetove umjetnosti u francuskom listu „Figaro“ i ubrzo je postao Manetov bliski prijatelj. Manet je služio kao oficir u francuskoj vojsci od 1870. do 1871. god. tijekom [[Francusko-pruski rat|francusko-pruskog rata]]. Po povratku pada pod utjecaj [[impresionizam|impresionista]], pa najveću pozornost pridaje svjetlosnim i atmosferskim efektima i slika snažnim bojama cijelog spektra. Bio je prijatelj s impresionistima [[Edgar Degas|Degasom]], [[Claude Monet|Monetom]], [[Pierre-Auguste Renoir|Renoirom]], [[Alfred Sisley|Sisleyem]], [[Paul Cezanne|Cézanneom]], te [[Camille Pissaro|Pissarrom]], ali nikad nije sudjelovao u njihovim zajedničkim izložbama, zbog toga što nije želio da bude viđen kao predstavnik skupnog identiteta, i zbog toga što se nije slagao s njihovim protivljenjem izlaganju u pariškom Salonu.
|