Pavle Gregorić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Plamen (razgovor | doprinosi)
Redak 4:
Rođen je 1892. godine u [[Zlatar]]u, u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskom zagorju]]. Srednju školu završio je u [[Zagreb]]u, a studij medicine započeo u [[Graz]]u<ref name=Lzmk/>. Tijekom studija je mobiliziran kao sanitetski časnik, u austro-ugarsku vojsku. Kao ratni zarobljenik, [[1916.]] godine, prijavio se za dobrovoljca u [[Srpski dobrovoljački korpus (Prvi svjetski rat)|Srpski dobrovoljački korpus]], s kojim je sudjelovao u borbama u [[Dobrudža|Dobrudži]]. Poslije [[Februarska revolucija|Veljačke revolucije u Rusiji]]<!-- zašto "februarske", na ruskom se taj mjesec zove fievralj -->, [[1917.]] godine, napustio je korpus i stupio u rusku armiju. Ubrzo ju je napustio i postao vojnik jugoslavenskog bataljuna u [[Kijev]]u. Ovaj bataljun je, kasnije, prebačen u [[Sibir]], u [[Tomsk]], i preformiran u puk koji je nosio ime „[[Matija Gubec]]“.<ref name=Znaci>[http://www.znaci.net/00001/10_93.htm Biografija na portalu ''Narodni heroji Jugoslavije'']</ref>
 
Pavle se u Tomsku, [[1919.]] godine, povezao s organizacijom Boljševičke partije. Poslije agitacije, koju je izvršio u puku, uspio je cijeli puk prebaciti na stranu [[Crvena armija|Crvene amrijearmije]]. Tijekom ljeta [[1920.]] godine, postao je članom [[Komunistička partija Sovjetskog Saveza|Ruske komunističke partije (boljševika)]]. Iste godine je bio upućen u [[Moskva|Moskvu]], gdje je pomogao formiranju škole „crvenih zapovjednika“ za Jugoslavene-sudionike [[Ruski građanski rat|građanskog rata]]. U toj školi je držao političku nastavu i bio tajnik partijske ćelije.<ref name=Znaci/>
 
U kolovozu [[1921.]] godine, vratio se u [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca]] i odmah se uključio u rad, tada već ilegalne, [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Nastavio je studij medicine, koje je završio [[1924.]] godine u Zagrebu. Poslije završetka studija, radio je kao liječnik u raznim krajevima zemlje.<ref name=Korpus>[http://deseti-korpus.com/index.php?option=com_content&view=article&id=229:gregori-pavle-&catid=49:narodni-heroji&Itemid=139 Biografija na portalu ''Deseti korpus'']</ref> Državni sud za zaštitu države osudio ga je [[1932.]] godine na dvije godine zatvora, a [[1934.]] je ponovno osuđen na dvije godine zatvora. Nakon izlaska, organizirao je ilegalnu točku za prebacivanje dobrovoljaca u [[Španjolski građanski rat|građanski rat u Španjolskoj]]<ref name=Lzmk>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=13403 Enciklopedija.lzmk.hr]</ref>
 
Na Osnivačkom kongresu [[Komunistička partija Hrvatske|Komunističke partije Hrvatske]], [[1937]]. izabran je za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske.<ref name=Korpus/> Ponovno jebioje bio zatvoren od prosinca [[1939.]] do svibnja [[1940.]] godine.<ref name=Lzmk/>
 
U ožujku [[1941.]] godine, bio je uhićen zajedno s [[Otokar Keršovani|Otokarom Keršovanijem]] i [[Ognjen Prica|Ognjenom Pricom]], ali je, neposredno pred napad [[Travanjski rat|napad Sila osovine na Kraljevinu Jugoslaviju]], uspio izaći iz zatvora. Po zadatku [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|Centralnog komiteta KPJ]], prvih dana Travanjskog rata išao je kod zapovjednika grada [[Zagreb]]a, da traži oružje za radnike da se odupru fašističkim agresorima i brane zemlju, ali je bio odbijen. Poslije kapitulacije Jugoslavije, sudjelovao je na [[Svibanjsko savjetovanje CK KPJ|Svibanjskom savjetovanju CK KPJ]] u Zagrebu.<ref name=Znaci/>
 
Ubrzo je bio poslan u [[Moslavina|Moslavinu]] i [[Slavonija|Slavoniju]] da organizira oružani ustanak. U jesen [[1942.]] godine prešao je na oslobođeni teritorij [[Lika|Like]] i [[Kordun]]a, gdje se nalazio [[Glavni štab NOV i PO Hrvatske]] i [[Centralni komitet|CK]] [[Savez komunista Hrvatske|KP Hrvatske]]. Jedan je od osnivača i sekretar (tajnik) [[ZAVNOH]]-a. Bio je vijećnik I. i II. zasjedanja AVNOJ-a.<ref name=Lzmk/><ref name=Korpus/>