Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 6 godina
bez sažetka
PostoPošto je [[Ljudevit Posavski]] stekao uvjerenje da su unutrasnjiunutarnji uvjeti za ustanak dovoljno dozreli, povod se ustanku lako nasaonašao. FranackiFranački anali javljaju da je Ljudevit "smisljaosmišljao nestonešto nova" i da je laznolažno optuziooptužio markgrofa Kadolaha "zbog okrutnosti i drskosti".'''102''' Zato se ciničini da u "okrutnosti i drskosti" Kadolaha -, koliko su tuzbetužbe imale stvarnu historijskupovijesnu podlogu mozemoogleda gledatise u pokusajpokušaju da se uvodjenjemuvođenjem franackoga[[Franačka|franačkoga]] feudalnoga elementa oslabi slavenski otpor. Kao da u prilog takvu tumacenjutumačenju govori i podatak o ustanku Hrvata koji je zabiljeziozabilježio [[:s:O upravljanju carstvom/Gl. XXX. Priča o provinciji Dalmaciji|autor 30. poglavlja]] ''[[De administrando imperio]]''.
Naime, govoreci o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestan broj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Franci bijahu prema njima toliko okrutni da su dojencad Hrvata ubijali i davali psima. Ne mogavsi to podnositi Hrvati se od njih odmetnu, pobivsi njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz Franacke velika vojska i, ratujuci medjusobno sedam godina, najzad i s mukom pobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".102
 
Naime, govorecigovoreći o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestan broj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Franci bijahu prema njima toliko okrutni da su dojencaddojenčad Hrvata ubijali i davali psima. Ne mogavsimogavši to podnositi Hrvati se od njih odmetnu, pobivsipobivši njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz FranackeFranačke velika vojska i, ratujuciratujući medjusobnomeđusobno sedam godina, najzad i s mukom pobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".'''102'''
Teskoca je pri tumacenju ovoga odlomka u tome "sto se govori izricito o ustanku Hrvata u Dalmaciji, a ne onih u Panoniji ili Iliriku, iako su i ovi drugi prema De administrando imperio imali svoga arhonta. Podloga je ove u Bizantu zabiljezene vijesti, bez sumnje, narodna tradicija. Ona je zapamtila franacku okrutnost, podatak o velikoj franackoj vojsci, o ratu koji je trajao sedam godina i o konacnoj pobjedi Hrvata te ubistvu Kocila. Takvo podudaranje s podacima franackih izvora o Ljudevitovu ustanku daje nam pravo, kako smo vec istakli da i anonimov podatak protumacimo kao izvor za panonske Slavene, a ne za dalmatinske Hrvate. Stoga je mnogo vjerojatnije da se ustanak odnosi na Ljudevitov otpor, a ne na neku nepoznatu Karlmanovu borbu protiv Hrvata 70-ih godina IX st.l04. Cini se da je borba protiv Franaka ostavila u narodnoj -tradiciji tako duboke tragove da su je i dalmatinski Hrvati prihvatili kao svoju, pa je vjerojatno iz njihove sredine dosla do bizantskoga dvora gdje je zabiljezena.
 
TeskocaTeškoća je pri tumacenjutumačenju ovoga odlomka u tome "stošto se govori izricitoizričito o ustanku [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Hrvata u Dalmaciji]], a ne onih u Panoniji ili Iliriku, iako su i ovi drugi prema ''De administrando imperio'' imali svoga arhonta. Podloga je ove u Bizantu[[Bizant]]u zabiljezenezabilježene vijesti, bez sumnje, narodna tradicija. Ona je zapamtila franackufranačku okrutnost, podatak o velikoj franackoj[[franačka|franačkoj]] vojsci, o ratu koji je trajao sedam godina i o konacnojkonačnoj pobjedi Hrvata te ubistvuubojstvu Kocila. Takvo podudaranje s podacima franackihfranačkih izvora o [[Ljudevit Posavski|Ljudevitovu]] ustanku daje namdaju pravo, kako smoje vecveć istakliistaknuto da se i anonimovanoniman podatak protumacimoprotumači kao izvor za panonske Slavene, a ne za dalmatinske Hrvate. Stoga je mnogo vjerojatnije da se ustanak odnosi na Ljudevitov otpor, a ne na neku nepoznatu Karlmanovu borbu protiv Hrvata 70-ih godina IX9. ststoljeća.'''l04.''' CiniČini se da je borba protiv Franaka ostavila u narodnoj -tradiciji tako duboke tragove da su je i dalmatinski Hrvati prihvatili kao svoju, pa je vjerojatno iz njihove sredine dosladošla do bizantskoga dvora gdje je zabiljezenazabilježena.
I pored toga sto je ustanak bio dugotrajan i u krajnjoj liniji uspjesan, ipak ne valja pretjerivati u ocjeni Ljudevitove otporne snage. Drustvo doduse jos nije tako diferencirano da bismo nuzno ocekivali jake unutarnje antagonisticke odnose, ali je jedva vjerojatno da je ustankom bio zahvacen sav slobodan seljacki svijet. Zato Ljudevit i nema pouzdanja samo u svoje ljude i obraca se za pomoc susjedima: Slovencima i, na istoku, Branicevcima i Timocanima. Ove posljednje, koji su tek 818. god. otpali od Bugara i presli na stranu Franaka, Ljudevitu polazi za rukom predobiti, kako franacki anali tvrde, "laznim nagovaranjima". Ljudevitu
su se, kako je spomenuto, za odlucmoga sukoba s Bornom na Kupi prikljucili i Gacani. Prema tome, podrucje je ustanka bilo golemo, ali je nevolja bila u tome sto- Ljudevit ipak..nije raspolagao vojskom koja bi mogla braniti tako veliki teritorij knezevske vlasti. Na to u prilicnoj mjeri upucuju ratni sukobi za vrijeme ustanka.
 
I poredPored toga stošto je ustanak bio dugotrajan i u krajnjoj liniji uspjesanuspješan, ipak ne valja pretjerivati u ocjeni Ljudevitove otporne snage. DrustvoDruštvo doduse josjoš nije tako diferencirano da bismobi nuznose nužno ocekivaliočekivale jake unutarnje antagonistickeantagonističke odnose, ali je jedva vjerojatno da je ustankom bio zahvacenzahvaćen sav slobodan seljackiseljački svijet. Zato Ljudevit i nema pouzdanja samo u svoje ljude i obracaobraća se za pomocpomoć susjedima: SlovencimaKaratancima ([[Slovenci]]ma) i, na istoku, BranicevcimaBraničevcima i TimocanimaTimočanima. Ove posljednje, koji su tek 818. god.godine otpali od Bugara i presliprešli na stranu Franaka, Ljudevitu polazi za rukom predobiti, kako franackifranački anali tvrde, "laznimlažnim nagovaranjima". Ljudevitu su se, kako je spomenuto, za odlučnoga sukoba s [[Borna|Bornom]] na Kupi priključili i Gačani. Prema tome, područje je ustanka bilo golemo, ali je nevolja bila u tome što, Ljudevit, ipak nije raspolagao vojskom koja bi mogla braniti tako veliki teritorij kneževske vlasti. Na to u priličnoj mjeri upucuju ratni sukobi za vrijeme ustanka.
Prva vojska poslana iz Italije 819. god. nije ucinila nista. Einhard priznaje da se vojska vratila gotovo nesvrsena posla", ali sve se cini da prikriva poraz. Inace je nemoguce protumaciti nastavak njegova teksta i opis Ljudevitova postupka. On, naime, kaze: "A Ljudevit, uzoholjen, poslao je poslanike caru kao da traze mir, postavljajuci neke uvjete, koje ako prihvati, obecaje da ce uciniti sve sto mu se nalaze".105 Car, posve razumljivo, nije prihvatio uvjete vec je po poslanicima poslao svoje. Ljudevit ne bi postavljao uvjete da nije bio pobjednik. Nije nemoguce da je od cara zahtijevao lakse uvjete podloznosti i obustavu dovodenja franackih feudalaca. Odbijen, Ljudevit se obraca Timocanima i Branicevcima. Kad se vojska c Kadolahom vratila iz Panonije, markgrof je "uhvacen od groznice" umro.negdje u Furlaniji.lo6 Na njegovo je mjesto postavljen Balderik koji je.posao u Karantaniju. U to je vrijeme Ljudevit vec pridobio i Karantance,107 jer Einhard tvrdi da se Balderiku, kad je dosao u Karantaniju, pokusao negdje na Dravi oprijeti panonski knez i presjeci mu put. Kako su Ljudevitove cete bile malobrojne, on se pobijedjen morao povuci.
 
Prva vojska poslana iz Italije 819. god.godine nije ucinilaučinila nista. Einhard priznaje da se vojska "vratila gotovo nesvrsenanesvršena posla", ali sve se ciničini da prikriva poraz. InaceInače je nemogucenemoguće protumacitiprotumačiti nastavak njegova teksta i opis Ljudevitova postupka. On, naime, kazekaže: "A Ljudevit, uzoholjen, poslao je poslanike caru kao da trazetraže mir, postavljajucipostavljajući neke uvjete, koje ako prihvati, obecajeobećaje da ceće ucinitiučiniti sve stošto mu se nalaze".'''105''' Car, posve razumljivo, nije prihvatio uvjete vecveć je po poslanicima poslao svoje. [[Ljudevit Posavski|Ljudevit]] ne bi postavljao uvjete da nije bio pobjednik. Nije nemogucenemoguće da je od cara zahtijevao lakselakše uvjete podloznostipodložnosti i obustavu dovodenjadovođenja franackihfranačkih feudalaca. Odbijen, Ljudevit se obracaobraća TimocanimaTimočanima i BranicevcimaBraničevcima. Kad se vojska cs Kadolahom vratila iz Panonije, markgrof je "uhvacenuhvaćen od groznice" umro., negdje u [[Furlanija-Julijska krajina|Furlaniji]].'''lo6''' Na njegovo je mjesto postavljen Balderik, koji je. posao u [[Karantanija|Karantaniju]]. U to je vrijeme Ljudevit vecveć pridobio i Karantance,'''107''' jer Einhard tvrdi da se Balderiku, kad je dosaodošao u Karantaniju, pokusaopokušao negdje na Dravi oprijeti panonski knez i presjecipresjeći mu put. Kako su Ljudevitove cetečete bile malobrojne, on se pobijedjenpobijeđen morao povucipovući.
Cini se da je tada Ljudevit odlucio krenuti.na jog i okusati srecu na drugoj strani. Borna je to doznao, sakupio je, prema svjedocanstvu Einhardovih anala, mnogo vojske i docekao Ljudevita na granici Hrvatske
,tj. negdje na Kupi. Zbog-prijelaza Gacana na Ljudevitovu stranu Borna se nasao u vrlo teskom polozaju, no pomoc mu je dosla u pravo vrijeme jer je "jedva izmakao zasticen svojim pretorijancima". Medjutim, i u Ljudevitovu taboru nije bilo sloge. Vjerojatno iz osobnih razloga Ljudevita napusta jos u pocetku ustanka tast Dragomuz (Dragamosus) i prelazi protivnicima. Sada je u borbi na Kupi poginuo. Borna je u sukobu pretrpio toliki gubitak da je Ljudevit odlucio to iskoristiti. On je iduce zime "ognjem i macem" pljackao Borninu zemlju, koju izvor naziva Dalmacijom.. Borna se, medjutim, ne osjeca vise doraslim Ljudevitovim snagama. Zbog toga je "sve svoje zatvorio u kastele", a sam je "danju i nocu" s odabranom cetom napadao neprijatelja. On se kasnije hrabrio pred carem. da je ratujuci na taj nacin nanio Ljudevitu velike gubitke; tvrdi da je osim plijena ubio tri tisuce ljudi i zarobio preko trista konja.l08
 
Čini se da je tada Ljudevit odlučio krenuti na jug i okušati sreću na drugoj strani. [[Borna]] je to doznao, sakupio je, prema svjedočanstvu [[Einhard]]ovih anala, mnogo vojske i dočekao Ljudevita na granici Hrvatske, tj. negdje na [[Kupa|Kupi]]. Zbog- prijelaza Gacana[[Gacka (župa)|Gačana]] na Ljudevitovu stranu, Borna se nasaonašao u vrlo teskomteškom polozajupoložaju, no pomocpomoć mu je dosladošla u pravo vrijeme jer je "jedva izmakao zasticenzaštićen svojim pretorijancima". MedjutimMeđutim, i u Ljudevitovu taboru nije bilo sloge. Vjerojatno iz osobnih razloga Ljudevita napustanapušta josjoš u pocetkupočetku ustanka tast Dragomuz (lat. ''Dragamosus'') i prelazi protivnicima. Sada je u borbi na Kupi poginuo. [[Borna]] je u sukobu pretrpio toliki gubitak da je [[Ljudevit odlucioPosavski|Ljudevit]] odlučio to iskoristiti. On je iduceiduće zime "ognjem i macemmačem" pljackaopljačkao Borninu zemlju, koju izvor naziva [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Dalmacijom.]]. Borna se, medjutimmeđutim, ne osjecaosjeća viseviše doraslim Ljudevitovim snagama. Zbog toga je "sve svoje zatvorio u kastele", a sam je "danju i nocunoću" s odabranom cetomčetom napadao neprijatelja. On se kasnije hrabrio pred carem[[Ljudevit I. Pobožni|carem Ludovikom]] da je ratujuciratujući na taj nacinnačin nanio Ljudevitu velike gubitke;, tvrdi da je osim plijena ubio tri tisucetisuće ljudi i zarobio preko trista konja.'''l08'''
Unatoc Borninim uspjesima Ljudevit nije pobijedjen. Stoga je na saboru u Aachenu 820. god. odluceno da podu na njega tri vojske sa tri strane. I Borna je dobio poduku sto mora uraditi. Cim je prosla zima i niknula trava za pasu konja, upucene su vojske iz Italije preko Norickih Alpa, preko Karantanije i preko Bavarske odnosno Gornje Panonije. Obje krajnje vojske zaustavljene su u napredovanju dok je sredisnja preko Karantanije oprijevsi se dvaput neprijatelju prva stigla na cilj. Ljudevit se zatvorio u neki kastel na visokom brdu.l09 koji je sam izgradio i suzdrzavao je svoje ljude od sukoba ne zeleci pregovarati ni o ratu ni o miru. Kronicar se doduse hvali da su vojske, posto su se opet sastale, "ognjem i macem" palile zemlju, ali su se ipak bez uspjeha vracale kuci. Stovise, vojsku koja se povlacila Panonijom uhvatila je neka zaraza tako da je veliki broj vojnika poumirao od nje.llo Jedini stvarni uspjeh ovih vojski bilo je pokorenje "Kranjaca" (Carniolenses) koji su nastavali ,>kraj uz Savu i koji su gotovo susjedi Furlanaca". Jednaku je sudbinu dozivio i onaj dio Karantanca koji su pristali uz Ljudevita.111
 
UnatocUnatoč Borninim uspjesima Ljudevit nije pobijedjenpobijeđen. Stoga je na saboru u Aachenu[[Aachen]]u 820. god.godine odlucenoodlučeno da podupođu na njega tri vojske sa tri strane. I Borna je dobio poduku stošto mora uraditi. CimČim je proslaprošla zima i niknula trava za pasupašu konja, upuceneupućene su vojske iz Italije preko NorickihNoričkih [[Alpe|Alpa]], preko Karantanije i preko Bavarske odnosno Gornje Panonije. Obje krajnje vojske zaustavljene su u napredovanju dok je sredisnjasredišnja preko Karantanije oprijevsioprijevši se dvaput neprijatelju prva stigla na cilj. [[Ljudevit]] se zatvorio u neki kastel na visokom brdu.,'''l09''' koji je sam izgradio i suzdrzavaosuzdržavao je svoje ljude od sukoba ne zeleciželeći pregovarati ni o ratu ni o miru. KronicarKroničar se dodusedoduše hvali da su vojske, postopošto su se opet sastale, "ognjem i macemmačem" palile zemlju, ali su se ipak bez uspjeha vracalevraćale kuci. StoviseŠtoviše, vojsku koja se povlacilapovlačila Panonijom uhvatila je neka zaraza tako da je veliki broj vojnika poumirao od nje.'''llo''' Jedini stvarni uspjeh ovih vojski bilo je pokorenje "Kranjaca" (lat. ''Carniolenses'') koji su nastavali nastanjivali,> kraj uz Savu i koji su gotovo susjedi Furlanaca". Jednaku je sudbinu doziviodoživio i onaj dio Karantanca, koji su pristali uz Ljudevita.'''111'''
Iduce godine dolazi do promjene vlasti u Hrvatskoj. Borna je umro, na sto je izabran Vladislav. Gradeski patrijarh Fortunat, posto je uvidio da ne moze iskoristiti pristajanje uz Franke, prelazi na Ljudevitovu stranu, potice ga da ustraje u otporu i salje mu zidare da utvrde njegove kastele. Kad je zbog toga pozvan na odgovornost bjezi na bizantski dvor, a zatim u Konstantinopol.112
 
IduceIduće godine dolazi do promjene vlasti u Hrvatskoj. [[Borna]] je umro, na stošto je izabran [[Vladislav]]. GradeskiGradeški patrijarh [[Fortunat]], postopošto je uvidio da ne mozemože iskoristiti pristajanje uz Franke, prelazi na Ljudevitovu stranu, poticepotiče ga da ustraje u otporu i salješalje mu zidare da utvrde njegove kastele. Kad je zbog toga pozvan na odgovornost bjezibježi na bizantski dvor, a zatim u [[Konstantinopol]].'''112'''
 
Posljednju vojsku koja je 822. god.poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit vise ne ceka. "Napustivsi grad Sisak sklonio se bjezeci kod Srba, naroda koji, kako se kaze, drzi veliki dio Dalmacije". Ali ubivsi na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (ducibus) koji su ga primili, "podlozi njegovu knezevinu svojoj vlasti".113 Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu salje poslanike s obecanjem da ce sam doci pred njega.
 
Kad je car iduceiduće godine, tj.823. god823. vijecaovijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "postopošto je napustio Srbe i dosaodošao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i postopošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".'''114''' Srbi kod kojih se Ljudevit bjezecibježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna zupanijažupanija i plemickaplemićka opcinaopćina u XIV st14. stoljeću (dan.današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljecimastoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobozetobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i iskljucenaiskljucčna.*'''115'''