Ljudevitov ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
Pošto je [[Ljudevit Posavski]] stekao uvjerenje da su unutarnji uvjeti za ustanak dovoljno dozreli, povod se ustanku lako našao. Franački anali javljaju da je Ljudevit "smišljao nešto nova" i da je lažno optužio markgrofa Kadolaha "zbog okrutnosti i drskosti".
Naime, govoreći o Hrvatima u Dalmaciji, autor tvrdi da se oni "izvjestan broj godina pokoravahu Francima kao i ranije u svojoj zemlji; Franci bijahu prema njima toliko okrutni da su dojenčad Hrvata ubijali i davali psima. Ne mogavši to podnositi Hrvati se od njih odmetnu, pobivši njihove namjesnike. Zbog toga krene protiv njih iz Franačke velika vojska i, ratujući međusobno sedam godina, najzad i s mukom pobijede Hrvati i pobiju sve Franke i njihova arhonta Kocila".
Teškoća je pri tumačenju ovoga odlomka u tome što se govori izričito o ustanku [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Hrvata u Dalmaciji]], a ne onih u Panoniji ili Iliriku, iako su i ovi drugi prema ''De administrando imperio'' imali svoga arhonta. Podloga je ove u [[Bizant]]u zabilježene vijesti, bez sumnje, narodna tradicija. Ona je zapamtila franačku okrutnost, podatak o velikoj [[franačka|franačkoj]] vojsci, o ratu koji je trajao sedam godina i o konačnoj pobjedi Hrvata te ubojstvu Kocila. Takvo podudaranje s podacima franačkih izvora o [[Ljudevit Posavski|Ljudevitovu]] ustanku daju pravo, kako je već istaknuto da se i anoniman podatak protumači kao izvor za panonske Slavene, a ne za dalmatinske Hrvate. Stoga je mnogo vjerojatnije da se ustanak odnosi na Ljudevitov otpor, a ne na neku nepoznatu Karlmanovu borbu protiv Hrvata 70-ih godina 9. stoljeća.
Pored toga što je ustanak bio dugotrajan i u krajnjoj liniji uspješan, ipak ne valja pretjerivati u ocjeni Ljudevitove otporne snage. Društvo doduse još nije tako diferencirano da bi se nužno očekivale jake unutarnje antagonističke odnose, ali je jedva vjerojatno da je ustankom bio zahvaćen sav slobodan seljački svijet. Zato Ljudevit i nema pouzdanja samo u svoje ljude i obraća se za pomoć susjedima: Karatancima ([[Slovenci]]ma) i, na istoku, Braničevcima i Timočanima. Ove posljednje, koji su tek 818. godine otpali od Bugara i prešli na stranu Franaka, Ljudevitu polazi za rukom predobiti, kako franački anali tvrde, "lažnim nagovaranjima". Ljudevitu su se, kako je spomenuto, za odlučnoga sukoba s [[Borna|Bornom]] na Kupi priključili i Gačani. Prema tome, područje je ustanka bilo golemo, ali je nevolja bila u tome što, Ljudevit, ipak nije raspolagao vojskom koja bi mogla braniti tako veliki teritorij kneževske vlasti. Na to u priličnoj mjeri upucuju ratni sukobi za vrijeme ustanka.
Prva vojska poslana iz Italije 819. godine nije učinila nista. Einhard priznaje da se vojska "vratila gotovo nesvršena posla", ali sve se čini da prikriva poraz. Inače je nemoguće protumačiti nastavak njegova teksta i opis Ljudevitova postupka. On, naime, kaže: "A Ljudevit, uzoholjen, poslao je poslanike caru kao da traže mir, postavljajući neke uvjete, koje ako prihvati, obećaje da će učiniti sve što mu se nalaze".
Čini se da je tada Ljudevit odlučio krenuti na jug i okušati sreću na drugoj strani. [[Borna]] je to doznao, sakupio je, prema svjedočanstvu [[Einhard]]ovih anala, mnogo vojske i dočekao Ljudevita na granici Hrvatske, tj. negdje na [[Kupa|Kupi]]. Zbog prijelaza [[Gacka (župa)|Gačana]] na Ljudevitovu stranu, Borna se našao u vrlo teškom položaju, no pomoć mu je došla u pravo vrijeme jer je "jedva izmakao zaštićen svojim pretorijancima". Međutim, i u Ljudevitovu taboru nije bilo sloge. Vjerojatno iz osobnih razloga Ljudevita napušta još u početku ustanka tast Dragomuz (lat. ''Dragamosus'') i prelazi protivnicima. Sada je u borbi na Kupi poginuo. [[Borna]] je u sukobu pretrpio toliki gubitak da je [[Ljudevit Posavski|Ljudevit]] odlučio to iskoristiti. On je iduće zime "ognjem i mačem" pljačkao Borninu zemlju, koju izvor naziva [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Dalmacijom]]. Borna se, međutim, ne osjeća više doraslim Ljudevitovim snagama. Zbog toga je "sve svoje zatvorio u kastele", a sam je "danju i noću" s odabranom četom napadao neprijatelja. On se kasnije hrabrio pred [[Ljudevit I. Pobožni|carem Ludovikom]] da je ratujući na taj način nanio Ljudevitu velike gubitke, tvrdi da je osim plijena ubio tri tisuće ljudi i zarobio preko trista konja.
Unatoč Borninim uspjesima Ljudevit nije pobijeđen. Stoga je na saboru u [[Aachen]]u 820. godine odlučeno da pođu na njega tri vojske sa tri strane. I Borna je dobio poduku što mora uraditi. Čim je prošla zima i niknula trava za pašu konja, upućene su vojske iz Italije preko Noričkih [[Alpe|Alpa]], preko Karantanije i preko Bavarske odnosno Gornje Panonije. Obje krajnje vojske zaustavljene su u napredovanju dok je središnja preko Karantanije oprijevši se dvaput neprijatelju prva stigla na cilj. [[Ljudevit]] se zatvorio u neki kastel na visokom brdu,<ref>[[Ferdo Šišić]], ''
Iduće godine dolazi do promjene vlasti u Hrvatskoj. [[Borna]] je umro, na što je izabran [[Vladislav]]. Gradeški patrijarh
Posljednju vojsku koja je 822. god.poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit vise ne ceka. "Napustivsi grad Sisak sklonio se bjezeci kod Srba, naroda koji, kako se kaze, drzi veliki dio Dalmacije". Ali ubivsi na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (ducibus) koji su ga primili, "podlozi njegovu knezevinu svojoj vlasti".
Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".
== Izvori ==
{{izvori|2}}
|