Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 6 godina
Iduće godine dolazi do promjene vlasti u Hrvatskoj. [[Borna]] je umro, na što je izabran [[Vladislav]]. Gradeški patrijarh Fortunat, pošto je uvidio da ne može iskoristiti pristajanje uz Franke, prelazi na Ljudevitovu stranu, potiče ga da ustraje u otporu i šalje mu zidare da utvrde njegove kastele. Kad je zbog toga pozvan na odgovornost bježi na bizantski dvor, a zatim u [[Konstantinopol]].<ref>Documenta, str. 325-326. Fortunat nije više bio siguran ni u svojoj Istri pa je došavsi u Zadar, prema svjedočanstvu Einhardovih anala, ispričao prefektu Ivanu uzrok svoga bijega, našto ga je on poslao u Konstantinopol.</ref>
 
{{col-begin}}
Posljednju vojsku koja je 822. god.poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit vise ne ceka. "Napustivsi grad Sisak sklonio se bjezeci kod Srba, naroda koji, kako se kaze, drzi veliki dio Dalmacije". Ali ubivsi na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (ducibus) koji su ga primili, "podlozi njegovu knezevinu svojoj vlasti".<ref>Documenta, str. 327.</ref> Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu salje poslanike s obecanjem da ce sam doci pred njega.
{{col-2}}
{{citat|Interea Borna Dux Dalmatiae, atque Liburniae defunctus est, et petente populo, atque Imperatore conveniente, nepos illius nomine Ladasclavus successor ei constitutus est.|Eginhardus 821.}}
{{col-2}}
{{citat|Međutim je umro vojvoda Dalmacije i Liburnije Borna, a na zahtjev naroda i uz Carevo slaganje nasljednikom mu je postavljen njegov nećak imenom Ladasklav.|Einhard 821.}}
{{col-end}}
 
Posljednju vojsku koja je 822. god.godine poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit viseviše ne cekačeka. "NapustivsiNapustivši grad Sisak sklonio se bjezecibježeći kod Srba, naroda koji, kako se kazekaže, drzidrži veliki dio Dalmacije". Ali ubivsiubivši na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (lat. ''ducibus'') koji su ga primili, "podlozipodloži njegovu knezevinukneževinu svojoj vlasti".<ref>Documenta, str. 327.</ref> Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu salješalje poslanike s obecanjemobećanjem da ceće sam docidoći pred njega.
Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".<ref>Documenta, str. 328.</ref> Srbi kod kojih se Ljudevit bježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. stoljeću (današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i isključena.<ref>Današnji [[Srb]] je bio u srednjem vijeku od 14 stoljeća dalje posebna plemićka općina i castrum. Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljeću kao ''castrum'', u smislu radnosrednjovjekovnog gradića i općine. Srpski lingvisti su pokušali oblik toga imena dovesti u vezu s navodnom nazočnošću pripadnika srpskoga naroda na području Hrvatske. No, analizom toga i drugih onomastičkih pojmova, hrvatski lingvist, akademik Petar Šimunović je došao do racionalnijeg tumačenja: ime Srb potječe od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati, što znači "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" označava izvor [[Una|rijeke Une]], gdje se mjesto i nalazi. Također, u područjima u kojima nije u povijesti zabilježeno postojanje srpskog pučanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, [[Istarski razvod]] iz 13. stoljeća, spominje ime "srbar" u značenju izvor tekuće vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovništva do 20. stoljeća, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potječu još od srednjovjekovnoga doba.</ref>
 
Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".<ref>Documenta, str. 328.</ref> Srbi kod kojih se Ljudevit bježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. stoljeću (današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i isključena.<ref>Današnji [[Srb]] je bio u srednjem vijeku od 14 stoljeća dalje posebna plemićka općina i castrum. Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljeću kao ''castrum'', u smislu radnosrednjovjekovnog gradića i općine. Srpski lingvisti su pokušali oblik toga imena dovesti u vezu s navodnom nazočnošću pripadnika srpskoga naroda na području Hrvatske. No, analizom toga i drugih onomastičkih pojmova, hrvatski lingvist, akademik Petar Šimunović je došao do racionalnijeg tumačenja: ime Srb potječe od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati, što znači "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" označava izvor [[Una|rijeke Une]], gdje se mjesto i nalazi. Također, u područjima u kojima nije u povijesti zabilježeno postojanje srpskog pučanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, [[Istarski razvod]] iz 13. stoljeća, spominje ime "srbar" u značenju izvor tekuće vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovništva do 20. stoljeća, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potječu još od srednjovjekovnoga doba.</ref>
 
== Izvori ==