Otvori glavni izbornik

Promjene

Nema promjene veličine, prije 6 godina
{{citat|Interea Borna Dux Dalmatiae, atque Liburniae defunctus est, et petente populo, atque Imperatore conveniente, nepos illius nomine Ladasclavus successor ei constitutus est.|Eginhardus 821.}}
{{col-2}}
{{citat|Međutim je umro vojvoda Dalmacije i Liburnije Borna, a na zahtjev naroda i uz Carevo slaganje nasljednikom mu je postavljen njegov nećak imenom Ladasklav.|[[Einhard]] 821.}}
{{col-end}}
 
Jedino što je zanimljivo iz ovoga prikaza je jasno naznačena vlast [[Borna|Borne]] u Dalmaciji ([[Ljudevitov ustanak#Podrobnije o bijegu|koja je obuhvaćala daleko veće područje nego danas]]). U svim prikazima Bornine vladavine i sukoba s Ljudevitom nigdje se ne spominju "Sorabi" niti Srbi. Posljednju vojsku koja je 822. godine poslana iz Italije u Panoniiju Ljudevit više ne čeka. "Napustivši grad Sisak sklonio se bježeći kod Srba, naroda koji, kako se kaže, drži veliki dio Dalmacije". Ali ubivši na prijevaru jednoga izmedu vojvoda (lat. ''ducibus'') koji su ga primili, "podloži njegovu kneževinu svojoj vlasti".<ref>Documenta, str. 327.</ref> Ipak misli i na pregovore s carem i zato mu šalje poslanike s obećanjem da će sam doći pred njega.
{{col-begin}}
 
{{col-2}}
{{citat|Exercitus de Italia propter Lindeviticum bellum conficiendum in Pannoniam missus est, ad cuius adventum Lindevitus, Siscia Civitate relicta, ad Sorabos (quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur) fugiendo se contulit, et uno ex Ducibus eorum, a quo receptus est, per dolum interf ecto, Civitatem eius in suam redegit ditionem, missis tamen ad exercitum Imperatoris Legatis suis, ad eius praesentiam se velle venire promisit.|Eginhardus 822.}}
{{col-2}}
{{citat|Iz Italije je u Panoniju poslana vojska da dokrajči rat s Lindevitom. Na njen je dolazak Lindevit napustio grad Sisciju i na bijegu se sklonio k Sorabima. (Kaže se da taj narod zaprema velik dio Dalmacije.) Na prijevaru je ubio jednog njihovog vojvodu koji ga je bio prihvatio i njegov je grad doveo pod svoju vlast. Ipak je k Carevoj vojsci uputio svoje poslanike i obećao da je voljan stupiti preda nj.|[[Einhard]] 822.}}
{{col-end}}
Kad je car iduće godine, tj. 823. vijećao u Compiegnu, javljeno mu je da je [[Ljudevit]] ubijen. Naime, "pošto je napustio Srbe i došao u Dalmaciju k Ljudemislu, Borninu ujaku i pošto je neko vrijeme boravio kod njega, on ga je na prijevaru ubio".<ref>Documenta, str. 328.</ref> Srbi kod kojih se Ljudevit bježeći prema jugu sklanja bez sumnje su istoimena srednjovjekovna županija i plemićka općina u 14. stoljeću (današnji [[Srb]]), koja se nalazila na unskom putu, koji je povezivao stoljećima jadranske i panonske zemlje. Svaka kombinacija u vezi s tim podatkom anala o Bosni, koja bi tobože tada bila u vlasti Srba ne samo da je nategnuta nego i isključena.<ref>Današnji [[Srb]] je bio u srednjem vijeku od 14 stoljeća dalje posebna plemićka općina i castrum. Srb je prvi puta spomenut u srednjovjekovnoj kronici pisanoj u 14. stoljeću kao ''castrum'', u smislu radnosrednjovjekovnog gradića i općine. Srpski lingvisti su pokušali oblik toga imena dovesti u vezu s navodnom nazočnošću pripadnika srpskoga naroda na području Hrvatske. No, analizom toga i drugih onomastičkih pojmova, hrvatski lingvist, akademik Petar Šimunović je došao do racionalnijeg tumačenja: ime Srb potječe od starog hrvatskoga glagola serbati, srebati, što znači "srkati" ili "grabiti vodu". Tako "Srb" označava izvor [[Una|rijeke Une]], gdje se mjesto i nalazi. Također, u područjima u kojima nije u povijesti zabilježeno postojanje srpskog pučanstva, postoji niz mjesta s korijenom "srb" u imenu. Tako jedan od spomenika rane hrvatske pismenosti, [[Istarski razvod]] iz 13. stoljeća, spominje ime "srbar" u značenju izvor tekuće vode. U Istri, gdje nema spomena srpskoga stanovništva do 20. stoljeća, nalaze se mjesta Srbani (kraj Pule) i Srbinjak, koja potječu još od srednjovjekovnoga doba.</ref>
{{col-begin}}
{{col-2}}
{{citat|Allatum est Imperatori de interitu Lindeviti, quod relictis Sorabis cum in Dalmatiam ad Lindemuslum Avunculum Bornae Ducis pervenisset, et aliquantum temporis cum eo moratus fuisset, dolo ipsius fuisset inter fectus.|Eginhardus 823.}}
{{col-2}}
{{citat|Caru je dojavljeno o Lindevitovoj smrti, tj. da je napustio Sorabe, a kad je došao u Dalmaciju k Lindemuslu, ujaku vojvode Borne, i neko vrijeme proboravio kod njega, da je ubijen njegovom varkom.|[[Einhard]] 823.}}
{{col-end}}
 
== Podrobnije o bijegu ==