Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 2.390 bajtova ,  prije 6 godina
Povjesničar [[Krunoslav Draganović]] ovako komentira izvod iz [[Einhard]]ove kronike (spis je vise polemičke nego znanstvene naravi ):
{{citat2|Franački ljetopisac Einhard navodi, da je Ljudevit Posavski iza svoga poraza 822. pobjegao "Srbima, za koje se kaže, da drže velik dio Dalmacije". Odatle izvode, da je Ljudevit pobjegao nekom srpskom knezu u Bosnu i da je prema tomu Bosna bila u 9. stoljeću srpska. Međutim to nikako ne slijedi. Rimska provincija Dalmacija protezala se od Jadrana do Rudnika, Ibra i Sar planine u Srbiji. I Ljudevit, koji je imao za saveznike Braničevce i Timočane u Srbiji, mogao je lagano, i bez Bosne pobjeći nekom srpskom knezu u Dalmaciji na teritoriju današnje Srbije.}}
 
Tijekom ustanka, koji je trajao nekoliko godina, i obuhvatio je područje [[Panonska Hrvatska|sjeverne Hrvatske]], oko jedne trećine sadašnje [[BiH|Bosne i Hercegovine]], Sloveniju te [[Dalmacija|Dalmatinsko]] područje do Splita, Sorabi/[[Srbi]] se nigdje ne spominju, ni kao nevažan faktor. No, spomenuti su srpski saveznici Timočani, na području sadašnje Srbije. Odjednom, Ljudevit iz Siska bježi ravno savezničkim "Sorabima", koji nastavaju "velik dio Dalmacije". O čemu je posljednji citat iz Einhardove kronike jedini spomen, jer ga nema ni u jednom drugom ljetopisu, kao ni i drugim dijelovima [[Einhard]]ove kronike.
 
Ljudevit se tamo pokazao kao, blago rečeno, nedoličan gost. On ubije jednog njihovog vojvodu
i zavlada njegovim gradom. Tek tako, izbjeglica ubija vladara i počne vladati bez otpora domorodaca u nekom neimenovanom gradu. Treba istaknuti da u srednjovjekovnoj Bosni, Srbi nisu bili osnivači nijednoga grada, osim u Podrinju, i to stoljećima kasnije.
 
Stvar je jasna ako se uzme u obzir da je to ''castrum'' [[Srb]] (čija je etimologija detaljno objašnjena u izvorima) u Lici, a ne o nekom posebnom narodu "Sorabima". Ako bi se priča
i interpretirala doslovno, bila bi vrlo ponižavajuća po ranosrednjovjekovne Srbe, čiji je jejedini spomen u području Hrvatske i većeg dijela Bosne i Hercegovine, povezan s totalnom pasivnošću i nedostatkom bilo kakve vojne ili političke organizacije. U usporedbi s žestokim višegodišnjim ustankom panonskih Hrvata protiv jedine velesile zapadne Europe i njenih
saveznika, "ovo bi djelovalo kao [[obračun kod O.K. Corrala]] prema [[Staljingradska bitka|Staljingradskoj bitci]]".
 
Još čudnije, [[Ljudevit]] je napustio "Sorabe", tj. otišao (po svemu sudeći, jedva su dočekali da ga se otarase) bez ikakvih posljedica, i to [[Ljudemisl]]u u Dalmaciju. U Einhardovoj priči, nejasno je kako je Ljudevit, koji je već bio kod "Soraba", koji nastavaju velik dio Dalmacije, podjarmio ih bez po muke, i onda opet otišao u Dalmaciju (iz koje je otišao), gdje ga je, po zanimljivoj priči, primio pa varkom dao ubiti [[Ljudemisl]], ujak njegovog najljućeg neprijatelja [[Borna|Borne]]. Sve teze navode na zaključak da je Ljudevit pobjegao u Srb, čim je u cijelosti eliminirana teza o bilo kakvoj prisutnosti Srba u području sadašnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine u razdoblju ranog srednjeg vijeka.
 
== Izvori ==