Istarska ljestvica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 56:
[[en:Istrian scale]]
[[sr:Истарска музичка лествица]]
Istarska ljestvica ili istarski tonski niz
Čitam različita mišljenja o istarskoj ljestvici od Ludviga Kube koji ju je otkrio, do danas, od vremana kada je istarski način pjevanja doživljavan kao primitivizam, pomanjkanje osječaja za lijepo, pomanjkanje sluha, do danas kada je došla na popis svjetske nematerijalne baštine čovječanstva, želim dodati moje viđenje problema nakon dugogodišnjeg iskustva glazbenika i pedagoga.
Oktavu možemo podijeliti na 12 polu tonova, dobit ćemo kromatsku ljestvicu ili na 6 cijelih tonova, dobiti ćemo cijelotonsku ljestvicu, na 4 male terce, na 3 velike terce, na 2 povećane kvarte i na 12 čistih kvinti.
Kada oktavu podijelimo na 4 male terce, e g hes des e dobiti ćemo okvir u kojem možemo sastaviti istarsku ljestvicu ili istarski tonski niz. Poredamo li male terce u niz frigijskih trikorada e f g, g as hes, hes ces des, (des d e,) dobit ćemo istarski tonski niz koji glasi: e f g as hes ces des. Isto tako, poredamo li male terce u niz dorskih trikorada, e fis g, g a hes, hes c des, (des dis e), dobit ćemo istarski tonski niz koji glasi: e fis g a hes c des.
Međutim, ovo nije pravi istarski tonski niz jer je temperiran, napisan za sviranje na klavijaturama ili nekom drugom instrumentu. Pravi istarski tonski niz nije temperiran, njega je moguće vjerno odsvirati samo na sopilama ili otpjevati uz sopile. Kako nemamo sopile pri ruci moramo se poslužiti instrumentima koje imamo, a to su klavijature ili neki drugi instrument.
Narodni napjev u istarskom tonskom nizu izvodi se uvijek dvoglasno u paralelnim velikim sekstama ili u paralelnim malim tercama i završava na noti finalis i to velika seksta u oktavi a mala terca u unisonu.
Da bismo istarsku popijevku približili što većem krugu ljudi, moramo je zapisati suvremenom notacijom, tako da postane dostupna svakom pismenom glazbeniku.
Ivan Matetić-Ronjgov je smatrao da je najvažnije istarsku narodnu pjesmu naučiti pjevati u školama, pjevačkim zborovima, kulturno umjetničkim društvima, pri tom nije važno kojim instrumentom ćemo se služiti, važno je naučiti pjevati djecu, pjevački zbor, a ljudski glas će sam od sebe pjesmu prilagoditi prirodnom zvuku istarskog tonskog niza. Dokaz za to je pjevački zbor koji često padne u intonaciji što nije zbog nedostatka sluha nego zato što ljudski glas teži prirodnom, netemperiranom zvuku.
| |||