Miller-Ureyev eksperiment: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Rezultati: pogrješan navod - moja greška. Miller je objavio rezultate izmjenjenog pokusa 1959. |
izvori prevedeni na hrvatski |
||
Redak 1:
[[Datoteka:Miller1999 no frame.jpg|160px|mini|Stanley Miller]]
'''Miller-Ureyev eksperiment'''<ref>{{cite journal |author=Hill HG, Nuth JA |title=The catalytic potential of cosmic dust: implications for prebiotic chemistry in the solar nebula and other protoplanetary systems |journal=Astrobiology |volume=svezak 3 |issue=broj 2
|pages=
Reviews| year=1991.| volume=svezak 56| pages=
== Eksperiment ==
Redak 11:
Nakon tjedan dana neprekidnog protoka [[vodena para|vodene pare]] i plinova u nepromijenjenim uvjetima, Miller i Urey primijetili su da je 15% [[ugljik]]a iz metana formiralo organske spojeve, među njima i pojedine [[aminokiselina|aminokiseline]], osnovne sastavne dijelove [[bjelančevina]]. (vidi tablicu niže)
Ipak, mora se naglasiti, da su stvorene aminokiseline bile L ("lijevi") i D ("desni") optički [[izomer]]i u jednakim količinama. Takva distribucija nije karakteristična za [[makromolekula|makromolekule]] u živim bićima kakve danas poznajemo. Bjelančevine su u svim živim bićima danas sastavljene samo od L-aminokiselina. Sama proizvodnja oba optička izomera dala je sigurnost znanstvenicima da su spojevi posljedica same kemijske reakcije, a ne proizvod kontaminacije vanjskih živih organizama.<ref name=miller/>
== Rezultati ==
Od 59.000 mikro[[mol|mola]] (µmol = 1/1.000.000 mola) CH<sub>4</sub> koji su ušli u reakciju, dobiveno je: <ref>Richard E. Dickerson: ''Chemische Evolution und der Ursprung des Lebens'', in ''Spektrum der Wissenschaft'', 1979.,
:{| {{prettytable}}
Redak 151:
Neki su dokazi nagovijestili da je Zemljina prvobitna atmosfera mogla imati drugačiji sastav plinova od onih korištenih u Miller-Ureyevom eksperimentu. Postoje dokazi o velikim [[vulkan]]skim erupcijama prije četiri milijarde godina, koje bi mogle ispustiti
[[ugljikov(IV) oksid]], [[dušik]], [[sumporovodik]] (H<sub>2</sub>S) i [[sumporov dioksid]] (SO<sub>2</sub>) u atmosferu.
Miller je ponovio svoj eksperiment [[1958.]] godine, ovaj put u izmjenjenim uvjetima dodavši [[sumporovodik]] (H<sub>2</sub>S), plin koji se oslobađa kod vulkanskih reakcija.<ref name=miller2/>
Poslije Milerove smrti [[2007.]] godine, [[Jeffrey Bada]] i suradnici koji su pronašli i ispitali konzervirane uzorke eksperimenta iz [[1958.]] godine uspjeli su dokazati da su nastale 23 različite aminokiseline u odnosu na Millerov prvobitni eksperiment. Ovo je značajno više nego što je Miller prvobitno objavio i više od 20 koji se javljaju u živim bićima. U ponovljenom eksperimentu je dokazana i sinteza 7 organskih spojeva koji sadrže [[sumpor]] (S), među kojima je i [[metionin]], koji ulazi u sastav bjelančevina.<ref>{{cite journal |author=Parker ET, Bada JL |title=Primordial synthesis of amines and amino acids in a 1958 Miller H2S-rich spark discharge experiment |journal=PNAS,|year=
==Tijek kemijskih reakcija ==
|