Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju: razlika između inačica

m
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 8:
Novija historiografska istraživanja temeljena na kritičkoj analizi teksta najznačajnijih izvora za povijest prvih stoljeća života Hrvata u novoj domovini, kao što su djelo [[O upravljanju carstvom]] (''De administrando imperio'') cara [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]], te Hrvatska kronika i [[Ljetopis popa Dukljanina]], sve očitije ukazuju na to da je hrvatski narodni prostor u novoj domovini tekao neprekinuto uz čitavu istočnu jadransku obalu sve od Istre do današnje sjeverne Albanije. Pop Dukljanin na tome prostoru poznaje u 8. stoljeću dvije hrvatske političke jedinice: zapadnu ili [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Bijelu Hrvatsku]] od Istre do Cetine, te južnu ili [[Crvena Hrvatska|Crvenu Hrvatsku]] od Cetine do Vojuše. Konstantin Porfirogenet nabraja na tom istom području više političkih jedinica: [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Hrvatsku]], [[Neretvanska kneževina|Neretvansku kneževinu]], [[Zahumlje]], [[Travunja|Travunju]] i [[Duklja|Duklju]], iako tvrdi da su Hrvati nakon pobjede nad [[Avari]]ma zauzeli čitavu bivšu [[Dalmacija (rimska provincija)|rimsku Dalmaciju]], a to je područje Dukljaninove Crvene i Bijele Hrvatske. Postavlja se pitanje jesu li Hrvati odmah nakon dolaska organizirali jedinstvenu državu na tlu čitave rimske Dalmacije, koju su ratovanjem preoteli od Avara, do kada je to jedinstvo trajalo te kakav je politički odnos bio između navedenih političkih oblasti prema središnjoj vlasti vladara Kraljevstva Hrvata. Na ta pitanja historiografija, nažalost, nije uspjela sve do sada dati jedinstven i siguran odgovor.<ref name="Benedikta" />
 
Bez obzira na nesigurnost u pitanju političkih odnosa, sudeći i prema samim povijesnim izvorima u užem smislu, nema više mjesta sumnji u [[Hrvatski narod|hrvatski etnički karakter]] kako Bijele tako i Crvene Hrvatske u prvih nekoliko stoljeća nakon dolaska. Jedinstven karakter spomenika kulture u ranom srednjem vijeku na čitavoj istočnoj jadranskoj obali samo još više utvrđuje tu spoznaju. Dok je još starija [[Hrvatska historiografija|hrvatska politička historiografija]], opterećena vjekovnom predrasudom, koja je još od [[Ivan Lucić|Ivana Lucića]] (''Lucius''), te [[Franjo Rački|Račkoga]] do [[Ferdo Šišić|Šišića]], u južnoj granici [[Neretvanska kneževina|Neretvanske kneževine]] gledala ujedno i južnu hrvatsku, etničku i političku granicu, povijesno-umjetnička historiografija, domaća i strana, davno je uočila pojavu jedinstvene, [[Starohrvatska umjetnost|starohrvatske umjetnosti]] uzduž čitave istočne jadranske obale. Karakteristične spomenike te umjetnosti, presvođene crkvice slobodnih oblika i pleterne klesarije njihova kamenog namještaja ulazimonalazimo sve do 11. stoljeća ne samo na tlu zapadne Hrvatske nego i dalje na jug sve do u [[Duklja|Duklju]]. Jedinstveno obilježje starohrvatske umjetnosti na čitavu hrvatskom etničkom području bez obzira na eventualnu političku rascjepkanost tako je očito da su je svi povjesničari umjetnosti, kako hrvatski tako i srpski, redovito zajedno obrađivali obuhvaćajući ujedno čitav istočnojadranski prostor.<ref name="Benedikta" />
 
Oni koji iz ovih ili onih razloga izbjegavaju ili ne prihvaćaju termin [[starohrvatska umjetnost]] te se radije služe terminom [[predromanika]], već i u samim naslovima svojih knjiga ili poglavlja u njima, pod različitim teritorijalnim oznakama, najčešće pod nazivom Primorje ili [[Dalmacija]], izražavaju njihovu teritorijalnu cjelovitost i njihove zajedničke značajke. Dok je starohrvatska crkvena arhitektura u zapadnoj Hrvatskoj, posebno u sjevernoj Dalmaciji već od prošlog stoljeća predmet živog interesa i proučavanja od strane arheologa i povjesničara umjetnosti (Radić, Jelić, Iveković, Marun, Bulić, Karaman) znatno se manja pažnja posvećivala takvu istraživanju na tlu južne Dalmacije i drugih krajeva koji ulaze u teritorijalni opseg južne, nekadašnje [[Crvena Hrvatska|Crvene Hrvatske]], bolje poznate pod mlađim povijesnikm nazivom [[Duklja]]. U tom pravcu mnogo se učinilo u godinama nakon Drugog svjetskog rata što zalaganjem [[SANU|Srpske akademije nauka]], što marom znanstvenika iz odgovarajućih ustanova triju socijalističkih republika, Crne Gore, [[SRBiH|Bosne i Hercegovine]] te Hrvatske, koje se danas dijelom protežu tim povijesnim područjem. Tako su ne samo temeljitije obrađeni, proučeni i konzervirani neki od ranije poznatih nalaza i objekata, nego je arheološki identificiran i otkriven čitav niz do nedavna javnosti sasvim nepoznatih objekata crkvenog graditeljstva i otkriveno mnogo komada ili fragmenata [[Starohrvatska umjetnost#Starohrvatsko slikarstvo|starohrvatske pleterne plastike.]]<ref name="Benedikta" />