Razlika između inačica stranice »Čile«

Dodana 33 bajta ,  prije 9 godina
bez sažetka
No edit summary
No edit summary
Allendeov je program predviđao nastavak i jačanje procesa agrarne reforme i uvođenje društvenog vlasništva nad najvećim gospodarskim subjektima. Snažno su mu se usprotivili strani investitori i započeli s povlačenjem svojih uloga iz čileanskog gospodarstva, a zbog približavanja zemljama [[Istočni blok|Istočnog bloka]] Allendeu su se suprotstavile i [[SAD]] koje su iskoristile svoj utjecaj u međunarodnim financijskim institucijama za otežavanje gospodarskog položaja Čilea. U prvoj godini mandata, Allendeove su mjere dovele do izvjesnog poboljšanja gospodarskog stanja, ali već [[1972.]] gospodarstvo je počelo posrtati, a politička se situacija zaoštrila sa čestim sukobima Allendeovih pristaša i protivnika.
 
Tijekom [[1973.]] [[inflacija]] se otela kontroli i zaredali su [[štrajk]]ovi u mnogim djelatnostima. Dana [[11. rujna]] [[1973.]] Allende je zbačen u [[Državni udar u Čileu 1973.|vojnom udaru]] izvedenom uz podršku [[CIA]]-e. Umro je istog dana pod nerazjašnjenim okolnostima u predsjedničkoj palači, a vlast je preuzela vojna hunta pod vodstvom generala [[Augusto Pinochet|Augusto Pinochet]]. Prve godine vojne vladavine bile su obilježene brojnim kršenjima ljudskih prava i pogubljenjima političkih protivnika. Novi je ustav potvrđen na referendumu sumnjive demokratičnosti [[1980.]] i prema njemu je Pinochet izabran za predsjednika uz osmogodišnji mandat. Krajem [[1980-ih]] režim je postupno dopustio veću slobodu govora, javnog okupljanja i političke aktivnosti. Gospodarska je politika vojne vlade bila gotovo potpuno liberalna, nasuprot dotadašnjem uplitanju države u gospodarstvo, što je pogodovalo domaćim i stranim ulaganjima, premda industrija bakra i drugi veliki rudnici nisu vraćeni prijašnjim vlasnicima.
 
Na referendumu [[5. listopada]] [[1988.]] general Augusto Pinochet nije uspio dobiti drugi osmogodišnji mandat. Godinu dana kasnije za predsjednika je izabran kršćanski demokrat Patricio Aylwin na čelu široke koalicije 16 stranaka. Godine [[1993]]. predsjednikom je postao Eduardo Frei Ruiz-Tagle, sin bivšeg predsjednika Frei Montalve, a [[1999.]] u drugom je krugu pobijedio kandidat Socijalističke stranke Ricardo Lagos.