Dolnji kraji: razlika između inačica

Iz navedenih krajeva potječu glasoviti hrvatski velikaški rodovi: [[Babonići]] Blagajski iz Blagaja na Sani, Kolonići iz istoimenog mjesta kod Petrovca (jedan je Kolonić postao bečkim kardinalom-nadbiskupom), Kobašići od Brekovice, Šturlići, Jelačići, Farkašići, Alapići, Križanići, Kopčići, Korići, Nemčići (od Jezerskog) i drugi. Svoje posjede imaju tu [[Frankopani]] (Trzac), Keglevići (Buzim), [[knezovi Zrinski|Šubići Zrinski]] (Ostrovicu), Karlovići i Kružići, sve sama velika imena u [[Hrvatska povijest|hrvatskoj povijesti]]. Od katoličkih hrvatskih plemića potječu među ostalim begovska obitelj Poprženovića, Beširevića, Badnjevića, Grošića i Evlijića. Sačuvan je veći broj [[glagoljica|glagoljaških]] listina, pisanih u [[Bihać]]u, Krupi i drugdje. U tim krajevima nađen je veći broj latinskih natpisa s grobova i gradina hrvatskih plemića. U Slatini kraj Banje Luke i kod Gradiške pronađeni su glagoljaški natpis na kamenu.<ref>Glasnik Zem. Muz., 1937., 31-35</ref> Sve gore spomenuto upućuje na pripadnost krajeva, koji će poslije biti poznati kao [[Turska Hrvatska]].<ref name="Kruno" />

 

 

Donji se krajevi prvi put spominju 20. srpnja 1244. uz [[Usora i Soli|Usoru i Soli]], kao sastavni dio [[Banovina Bosna|Banovine Bosne]], koja se tada (za [[Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]) nalazila pod vrhovnim gospodstvom ugarskim. Kralj [[Bela IV.]] naime odredi spomenutog dana, da biskup bosanski (a tada je to bio dominikanac Ponsa) i kaptol njegov imaju pravo skupljati u ime svojih prihoda desetinu u Usori, Solima i Donjim krajevima.<ref name="str.3" />