Vrhbosna: razlika između inačica

# Godine 1950. i 1951. otkrivena je u Rogačićima kod [[Ilidža|Blažuja]] crkva sa šest apsida sa kraja 12. ili početka 13. stoljeća. Bila je presvođena sedrom, ožbukana i obojena crvenom bojom. Uz nju bila je kamenom građena kuća, bez sumnje, stan svećenika, koji je crkvu posluživao. Crkva i kuća bile su spaljene. Poslije propasti crkve, po njoj su pokopavani mrtvi od 14. do 16. stoljeća. Prema Irmi Čremošnik, koja je vodila iskopavanje, tehnika građenja crkve u Rogačićima potpuno odgovara tehnici gradnje šestapsidne [[Crkva sv. Trojice u Splitu|crkve sv. Trojice u Poljudu]] kod Splita, kojoj je također i veličinom i opsegom odgovarala. Ima sličnosti i s nekim drugim [[Starohrvatske crkve u Zahumlju|starim hrvatskim crkvama]] u Dalmaciji. U ruševinama crkve u Rogačićima našlo se također više ulomaka [[pleter|tropletera]], kojim su Hrvati redovito ukrašavali svoje crkve od 8. do 13. stoljeća.

# U Olovu, u istočnom dijelu [[srednjovjekovna bosanska država|srednjovjekovne Bosne]], na lijevoj obali rijeke [[Krivaja|Krivaje]], postojao je franjevački samostan s [[Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Olovu|crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marij]]e. Taj samostan i crkva podignuti su poslije osnutka bosanske vikarije godine 1340. Prvi se put spominje u popisu Bartolomeja Pizanskoga od 1385. do 1390. Budući da je [[Olovo (BiH)|Olovo]] u to vrijeme bilo dobro bosanskih banova, misli se, da je ban [[Tvrtko I.]] (1353. - 1391.) podigao olovski samostan i crkvu. Ona je bila građena u romanskom slogu i nije bila velikih razmjera, ali je brzo nakon svoga osnutka postala najglasovitije [[Sveta Marija|svetište Marijino]] u hrvatskim krajevima. Kod te se crkve za duga stoljeća hodočastio narod iz svih hrvatskih krajeva i šireg područja na Veliku Gospu, i u njezinim osminama prije i poslije svetkovine. Preživljela je tursko zaposjednuće, dok nije bila godine 1704. zapaljena po naredbi bosanskoga valije Sefer-paše.

 

=== Stolno mjesto Mile ===