'''Magna charta libertatum''' (engl. ''The Great Charter'', hrv. ''Velika povelja sloboda'') je povelja koju je [[Engleska|engleski]] kralj [[Ivan Bez Zemlje]] prihvatio [[15. lipnja]] [[1215.]] primoran oružjem engleskog plemstva.
Mir koji je engleski kralj [[IvanJovan Bez Zemlje]] sklopio sa papom [[Inocent III.|Inocentom III.]] prema kojem je [[Engleska]] postala papin [[feud]], a engleski kralj njegov [[vazal]], porazi koje je [[Ivan Bez Zemlje|Ivan]] doživljavao u [[Francuska|Francuskoj]], izgubivši sve svoje posjede, te grubi način njegove vladavine, potakli su englesko plemstvo na ustanak na kraju kojeg je [[Ivan Bez Zemlje|Ivan]] bio prisiljen sklopivši ''Veliku povelju sloboda'', prihvatiti uvjete koji su ograničavali njegovu moć, davali određene povlastice plemstvu, a slobodni ljudi su dobili određena jamstva protiv samovoljnih kraljevskih postupaka. ''Velika povelja sloboda'' potvrđivala je važnost principa dovođenja kraljeve vlasti u okvire zakona. ''Povelja'' ima formu dvostranog ugovora između kralja i plemstva. U njoj je plemstvo bilo osigurano od nametanja novih poreznih davanja tako što je ''Općem vijeću'' dana ovlast uvođenja novih poreza, Crkva je stekla slobodu izbora novih biskupa, a podanicima je bilo zajamčeno da će jedino po odluci porotnog suda biti uhićeni i kažnjavani.
Smatra se prvim pisanim [[ustav]]nim zakonom Engleske (i uopće prvim pisanim [[ustav|ustavnim]] aktom u svijetu) pogotovo iz razloga što su ustanak plemstva i sklapanje ''Povelje'' podržali i drugi slojevi naroda. Također se smatra dokumentom koji jamči [[građanska prava]] i [[Zakon|vladavinu zakona]].
