Ivan Krajačić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m Uklonjena promjena suradnika Plamen, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Kubura |
||
Redak 3:
== Životopis ==
Rođen je 29. kolovoza 1906. u Poljani, Nova Gradiška, Hrvatska. Još u djetinjstvu, kao najstarije dijete u veoma brojnoj porodici, osjetio je siromaštvo, te je 1922. godine pokušao tražiti zaposlenje u Dobrljinu, tada industrijskom centru tog kraja. Pošto se tu nije mogao zaposliti u drvnoj industriji, odlazi na rad u rudnik Lešljani. Radeći u rudniku, pokazao je interes za tehnička postrojenja, pa mu je, na njegovu molbu, omogućeno da uči zanat. Krajem 1925. godine, završio je zanat alatnog mehaničara, a 1926. položio je ispit za ložača i strojara stabilnih strojeva. Pored svog stručnog usavršavanja, uključuje se u napredni omladinski i radnički pokret.
Godine 1927. odlazi na odsluženje vojnog roka. Vojsku služi u Glavnoj auto-komandi u Beogradu. Zbog čitanja opozicionog tiska među vojnicima i pisanja prvosvibanjskih parola na logorovanju, bio je nekoliko puta disciplinski kažnjen.
Redak 9:
Poslije odsluženja vojnog roka, 1928, došao je u Zagreb, gdje se zaposlio u radionici Jugoslavenskih državnih željeznica. Iste godine upoznaje Josipa Broza, tada političkog sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Zagreb, i biva impresioniran njegovim držanjem istinskog komunista na poznatom bombaškom" procesu.
Od početka apsolutističke diktature kralja Aleksandra, 6. siječnja 1929. godine, članovi KPJ i SKOJ-a u Željezničkoj radionici imali su niz uspješnih akcija. U tim akcijama učestvuje i Ivan Krajačić, koji je 1931. primljen u SKOJ. Početkom 1933, Krajačić je uhapšen i podvrgnut policijskoj torturi, Zbog nedostatka dokaza, poslije dvadeset jednog dana u istražnom zatvoru, pušten je na slobodu. Zbog dobrog držanja pred policijom, odmah poslije izlaska iz zatvora primljen je u Komunističku partiju. Tada dobiva i konspirativno ime Stevo. Pošto je postao poznati aktivist u radničkom pokretu, Ivan Krajačić se ubrzo našao na policijskoj listi Kada je, u proljeće 1934. godine, sekretar radioničkog komiteta KPJ Vajgant prilikom hapšenja ubijen, na njegovo mjesto dolazi Ivan Krajačić. Iste godine kooptiran je u Mjesni komitet KPJ za Zagreb, a slijedeće, 1935. godine, Ivan Krajačić je kooptiran u Pokrajinski komitet KPJ za Hrvatsku.
Kao član Mjesnog i Pokrajinskog komiteta, Ivan Krajačić zauzima istaknuto mjesto u radničkom pokretu, u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zbog velikih provala, 1936., po odluci PK KPJ za Hrvatsku, bio je određen za školovanje u Sovjetskom Savezu, međutim, iste godine počinje u Španjolskoj građanski rat, pa on, umjesto na školovanje u SSSR, odlazi, po svojoj želji, da se kao borac u internacionalnim brigadama bori za španjolsku republiku. Kao borac 13. internacionalne brigade u bataljonu "Čapajev", ističe se kao primjeran borac, a naročito u bici kod Teruela, gdje je krajem 1936. godine ranjen.
Redak 15:
U Španjolskoj ostaje do 1939. godine, gdje za svoje zalaganje u borbi na raznim frontovima Španjolske napreduje do čina kapetana Republikanske armije.
Na frontovima Španjolske zalaže se za partijsku liniju koju je u Jugoslaviji provodio novi CK KPJ na čelu s Josipom Brozom Titom. Tu liniju Ivan Krajačić provodi i poslije odlaska iz Španjolske u logor u Francuskoj, gdje je izabran za sekretara partijske organizacije jugoslavenskih komunista u logoru. Tu je ostao oko tri tjedna, kada, po partijskoj direktivi, s tuđim pasošem napušta logor i ilegalno se vraća u domovinu da nastavi partijski rad. Poslije povratka u zemlju, Krajačić se ponovo zaposlio u Zagrebu u ložionici Jugoslavenskih državnih željeznica. Tu nastavlja aktivnost kao borac za radnička prava, priprema ljude za predstojeću borbu protiv fašizma.
=== Drugi svjetski rat ===
Redak 21:
Prvi dani okupacije zatekli su Ivana Krajačića u Zagrebu. Kao član CK KPH, ističe se u pripremama za podizanje ustanka.
U
Kasnije, po naređenju CK KPH, Početkom rujna 1943. godine, kada mu je zaprijetila neposredna opasnost od hapšenja, Ivan Krajačić, po naređenju CK KPH, napušta Zagreb i odlazi u Otočac, gdje se u to vrijeme nalazio ZAVNOH i predsjednik AVNOJ-a dr. Ivan Ribar. Neposredno poslije dolaska Ivana Krajačića, ustaše su napale Otočac; zajedno s Jakovom Blaževićem organizira uspješnu obranu [[ZAVNOH]]-a. Ivan Krajačić, s nekoliko mladića iz straže ZAVNOH-a, krenuo je prema križanju za Senj, gdje je branio odstupnicu članovima i suradnicima ZAVNOH-a. Tada je teško ranjen, i tek u ranim jutarnjim satima pronašli su ga Jakov Blažević i Lazo Gabrić, pratitelj dr. Ivana Ribara.
Line 30 ⟶ 32:
=== Poslijeratna karijera ===
Poslije osnivanja [[OZNA|OZN]]-e 1944. godine, postavljen je za njezinog načelnika, a na toj se dužnosti nalazio i poslije rata, do ožujka 1946. godine, kada je, u činu generalpukovnika, preveden u rezervu i postavljen za ministra unutrašnjih poslova Hrvatske. Na toj se dužnosti nalazio do 1953. godine, od 1953. do 1963. bio je potpredsjednik Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske i član Saveznog izvršnog vijeća, i predsjednik SUBNOR-a Hrvatske od 1959 do 1961, a od 1963. do 1967. nalazi se na dužnosti predsjednika Sabora Hrvatske. Biran je za člana CK KPH na svim kongresima, i za člana CK SKJ na V, VI, VII i VIII kongresu. Godine 1968. je podnio ostavku u CK SKH, ali je do IX kongresa ostao član CK SKJ. Stalno je biran za člana Saveznog odbora SSRNJ i Glavnog odbora SSRNH. Član je Savjeta Federacije. Nosilac je Partizanske spomenice 1941 i mnogih visokih odlikovanja.
▲Poslije osnivanja [[OZNA|OZN]]-e 1944. godine, postavljen je za njezinog načelnika, a na toj se dužnosti nalazio i poslije rata, do ožujka 1946. godine, kada je, u činu generalpukovnika, preveden u rezervu i postavljen za ministra unutrašnjih poslova Hrvatske. Na toj se dužnosti nalazio do 1953. godine, od 1953. do 1963. bio je potpredsjednik Izvršnog vijeća Sabora Hrvatske i član Saveznog izvršnog vijeća, i predsjednik SUBNOR-a Hrvatske od 1959 do 1961, a od 1963. do 1967. nalazi se na dužnosti predsjednika Sabora Hrvatske. Biran je za člana CK KPH na svim kongresima, i za člana CK SKJ na V, VI, VII i VIII kongresu. Godine 1968. je podnio ostavku u CK SKH, ali je do IX kongresa ostao član CK SKJ. Stalno je biran za člana Saveznog odbora SSRNJ i Glavnog odbora SSRNH. Član je Savjeta Federacije. Nosilac je Partizanske spomenice 1941 i mnogih visokih odlikovanja.<ref name=NHJ/>
Narodnim herojem proglašen je 23. srpnja 1952. godine.
{{GLAVNIRASPORED:Krajačić, Ivan}}
|