Nada Klaić: razlika između inačica

[[Datoteka:Nada Klaić Mirogoj lipanj 2008.jpg|mini|Grob Nade Klaić na [[Mirogoj]]u.]]

Nada Klaić je najutjecajniji hrvatski medievalist [[20. stoljeće|20. stoljeća]]{{fact}}. Njen izuzetan doprinos je izražen ponajviše na inoviranju i općoj modernizaciji pristupa hrvatskoj povijesti (a srednjovjekovnoj pogotovo), čime je pomogla oslobođenju od nacionalo-romantičarskih pripovjedačkih povijesti [[19. stoljeće|19. stoljeća]], kao i utemeljenju suvremenoga multidisciplinarnoga pristupa hrvatskoj povijesti - pristupa koji uključuje arheologiju, paleografiju, gospodarsku povijest, historiju umjetnosti i kulture. Njenom zaslugom definitivno su preispitana starija povijesna vrela, te raspršeni mnogi mitovi koji su odražavali političku funkciju hrvatske historiografije 19. stoljeća. Nažalost, sama je autorica nerijetko upala u besmislene polemike u kojima je zastupala promašene i nebulozne teze - npr., njeno poricanje postojanja prve hrvatske tiskare u [[Kosinj|Kosinju]] u [[Lika|Lici]]<ref>Kulundžić, Zvonimir, "Problem najstarije štamparije na slavenskom jugu: (Kosinj 1482-1493)", Zagreb, 1959.</ref>, te spekulacija o doseobi Hrvata iz [[Karantanija|Karantanije]]. Tu je i njena posthuma o srednjovjekovnoj [[Bosna|Bosni]], napisana kao tuk na utuk srpskomu povjesničaru [[Simo Ćirković|Simi Ćirkoviću]]). No, ti promašaji, često uzrokovani karakternim crtama povjesničarke, ne mogu umanjiti činjenicu da je njen prinos modernoj hrvatskoj medievalistici golem, te da je vrijeme potvrdilo većinu njenih postavki.

Nada Klaić se tijekom 60-ih uplela u polemiku s [[Dominik Mandić|Dominikom Mandićem]] i njegovim pristupom [[srednjovjekovna hrvatska država|hrvatskoj povijesti ranoga srednjovjekovlja]] (naravno, polemika nije mogla biti vođena otvoreno zbog Mandićeva statusa antikomunističkoga emigranta).<ref>Klaić, Nada, Dr. Dominik Mandić, 'Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski povijesni institut, Rim 1963', ''Historijski zbornik'' 21/22 (1968/1969) [http://www.historiografija.hr/hz/1968/HZ_21-22_33_KLAIC.pdf]</ref> U toj je raspravi jaka strana Nade Klaić bio moderan znanstveni i multidisciplinarni pristup, kao i dobro potkrijepljena kritička analiza povijesnih izvora, dok je Mandić bio jači u crkvenopovijesnim analizama - što je bilo značajno, uzme li se u obzir uloga Crkve u srednjovjekovnom društvu.