Staklo: razlika između inačica

=== Stari vijek ===

 

U starom vijeku od 15. do 2. stoljeća prije Krista prvo u [[Drevni Egipat|Egiptu]] i [[Drevna Mezopotamija|Mezopotamiji]] kasnije u [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] za proizvodnju staklenih predmeta koristile su se tehnike nanošenja stakla oko pješčane jezgre (proizvodile su se malene posude) i lijevanja u kalupe i prešanja staklene sirovine (proizvodio se nakit ili ukrasi na zgradama). Predmeti od stakla izrađivali su se mukotrpno i bili su dostupni samo najbogatijima. Tehnika prešanja svoju široku primjenu nalašla je u kasnoantičkoj izradi prozorskih stakala, a vrhunac tehnike je bilo mozaičko staklo za ukrašavanje prozora.

Izum lule za puhanje stakla (duga željezna šipka kojoj se jedan kraj zagrijavao do žarenja i potom umakao u žitku staklenu masu u staklarskoj peći) dva stoljeća prije Krista omogućio je tehnološki napredak, masovniju i jeftiniju proizvodnju. Staklo se puhalo slobodno (što je omogućavalo stvaranje velikog broja različitih i unikatnih oblika) i u kalup (što je omogućavalo stvaranje reljefnih ukrasa i žigova). U doba cara [[August]]a gradile su se brojne radionice i staklo je postalo dostupno svim slojevima društva. Koristilo se u domaćinstvu: šalice, plitice, tanjuri, zdjelice, boce, vrčevi, čaše raznih oblika i veličina. Usporedno s razvojem tehnike izrade stakla razvile su se i tehnike slikanja [[emajl]]om, [[graviranje|graviranja]], [[brušenje|brušenja]], aplicirane dekoracije i reljefne aplikacije te dekoracije s uleknućima i granuliranjem.

 

Propašću Rimskog Carstva propale su i staklarske radionice. U bivšim rimskim kolonijama [[Galija (rimska provincija)|Galiji]] i [[Germanija|Germaniji]] staklo se proizvodilo i dalje, ali mu je kvaliteta bila skromna.