Razlika između inačica stranice »El Shatt«

Dodano 2.320 bajtova ,  prije 8 godina
bez sažetka
 
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]], u kojem je od ljeta [[1944]]. do [[20. ožujka]] [[1946]]. boravilo evakuirano stanovništvo dalmatinskih otoka, primorja i Zagore.
 
== Zemljopisni položaj ==
Ti su logori bili nekoliko kilometara udaljeni jedan od drugog. <ref name="Perinović">Ferdinand Perinović: Dica Kalelarge protiv četiri lazna mita o Zadru, Zadar, 2010., str. 29.</ref> Ondje je u početku to bila samo željeznička postaja i ostatci pozadinskog logora britanskog podmaršala Montgomeryja koji Englezima više nije bio bitan nakon što su pobijedili Nijemce kod El Alameina.<ref name="Perinović"/> Čini se da Egipat i nije bio baš slučajno određen.<ref name="Perinović"/> Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, djelovi kraljevske vojske.<ref name="Perinović"/> Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo.<ref name="Perinović"/> Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović"/>
 
Postojali su još neki logori. [[Tolumbata]] koja je bila nedaleko od [[Aleksandrija|Aleksandrije]], bila je za žene s malom djecom i u njoj su bili najbolji uvjeti, dok je najgorih uvjeta bila [[Khatatba]] koja je bila udaljena nekoliko sati od Tolumbate i El Shatta.<ref name="Perinović"/>
 
U blizini su bili i logori Grka i Poljaka. Hrvati su se s njima "mjerili" u organizaciji izbjegličkog naselja.<ref name="Perinović"/> Razlika je bila što su Grci i Poljaci za sve tražili arapsku poslugu, dok su Hrvati sve sami organizirali.<ref name="Perinović"/>
 
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila ( preko 30.000 ) se u strahu od odmazde sklonio na otok [[ Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikog broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]]. U zbjegu je bilo najviše Makarana ( oko 6000 ), zatim Vodičana, Hvarana, Višana i Korčulana te nešto ljudi iz Ravnih Kotara i Bukovice. Kako je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, ubrzo je donesena odluka da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.
 
Logor je formiran na površini od 260 km2 u blizini [[Sueski kanal|Sueskog kanala]], i podijeljen na pet manjih podlogora. Izbjeglice su bile smještene u šatorima ( prosječno u svakom jedna do dvije obitelji ). Iako daleko od domovine i u lošim uvjetima, pokušali su očuvati privid normalnog života. Tako su osnovane škole, razne radionice, zajedničke praonice, izdavane su novine, a u jednom šatoru je uređena crkva. Ljudi iz Dalmacije su se teško prilagođavali na pustinjske uvjete, posebno djeca koja su oboljevala od crijevnih bolesti, te ih je veliki broj i umro. Britanska uprava je također držala strog režim, dopuštajući izlazak iz kompleksa samo s propusnicama. U nekoliko navrata, područje El Shatta je bombardirano iz aviona, pri čemu je također bilo žrtava. Bombardiranje je "slučajno" izvela 5 puta Jugoslavenska kraljevka avijacija pod upravom RAF-a.
 
Zanimljivo je da su se obitelji i naselja u logoru grupirali tako da su bili isteg rasporeda kao i u starom kraju.<ref name="Perinović"/>
 
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. Povratak kućama je započeo početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem [[Josip Broz Tito|Titove]] vlasti. Na mjestu njihovog izbjeglištva ostalo je samo groblje s 856 (osam stotina pedesetšest) ljudi koji nisu izdržali teške uvjete života u pustinji.
Vladajuća ideologijska paradigma do danas (2012.) kaže da se je da bi se izbjeglo moguću osvetu njemačke vojske na hrvatskom stanovništvu iz priobalja i otoka gdje se očekivala saveznička invazija, organiziran je [[zbjeg]] u El Shatt i [[zbjeg u južnu Italiju]].<ref name="Letica">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/129565/Default.aspx Slobodna Dalmacija] [[Slaven Letica]]: Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca, 16. veljače 2011.</ref> Čudne i neobjašnjene okolnosti u svezi s tim zbjegom navele su hrvatskog znanstvenika [[Slaven Letica|Slavena Letica]] da se možda radi i o britanskom ratnom zločinu <ref name="Letica"/>, s obzirom da je više stotina Hrvata koji su umrli ondje jugokomunistička i velikosrpska propaganda cijelo vrijeme Jugoslavije, pa i poslije vodila kao žrtve ustaškoga sabirnog logora Jasenovca (poznata novinarka [[Smiljana Šunde]] zabilježila je kako su tako napravili s u Sinaju umrlim Podgoranima).<ref name="Letica"/> (tako i do veljače 2011. se imena umrlih Hrvata na Sinaju se na mrežnim stranicama Jasenovac Research Institutea navode kao jasenovačke žrtve, nekima i uz krivotvorene podatke rođenja<ref>[https://cp13.heritagewebdesign.com/~lituchy/victim_search.php?field=lastname&searchtype=contains&data=letica&submit=Go Jasenovac Research Institute] Victim Search - Last Name Contains letica </ref>).<ref name="Letica"/><ref>HRT, Emisija Peti dan, emisija prije 11. veljače 2011. </ref>
 
Više od 30.000 ljudi provelo je u izbjegličkom logoru ukupno 18 mjeseci. U logoru se je rodilo 481 dijete.<ref name="Perinović"/> Dio se je djece rodio u vezama Engleza i Hrvatica, no tek je dio tih veza ozakonjen.<ref name="Perinović"/> Povratak kućama je započeo početkom 1946. godine, smirivanjem prilika u Jugoslaviji i učvršćenjem Titove vlasti. Izbjeglice su se vratile u nekoliko valova. Posljednja je bila [[24. ožujka]] [[1946.]].<ref name="Perinović"/> Indikativno je da je taj povratak kasnio iz neopravdanih razloga: navodni "manjak" brodova i slične stvari;<ref>HTV-ov dokumentarni film [[Pustinjska priča - El Shatt]]</ref> iz podatak iznesenih u dokumentarnom filmu, stječe se dojam kao da se htjelo opstruirati povratak Hrvata u Hrvatsku.
 
Trag boravka Hrvata u El Shattu je i u osobnim imenima. Brojni Hrvati koji su se rodili ondje dobili su ime Nila, Sinaj, Sinajka, Elšatka, Sueska,<ref name="Perinović"/>, Suez, Nilka i slično.
 
== Poznati zbjegani ==
* [[Tomislav Zuppa]] - prebacivao je civile preko Leccea u El Shatt
* [[Jakša Miličić]]<ref>[http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/129565/Default.aspx Slaven Letica: Moj brat, koji je umro u El Shattu, pretvoren je u žrtvu Jasenovca]</ref>
* [[Rudolf Gerhart Bunk]]<ref>[http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=49056 Culturenet.hr] </ref>
 
== Izvori ==
155.232

uređivanja