Marija Terezija Austrijska: razlika između inačica

| vjera = [[katolicizamkatoličanstvo]]

'''Marija Terezija''' ([[Palača Hofburg]], [[Beč]], [[13. svibnja]] [[1717]]. - [[Palača Hofburg]], [[Beč]], [[29. studenog]] [[1780]].) češka i ugarsko-hrvatska kraljica, austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala [[Habsburška Monarhija|Habsburškom Monarhijom]]. Zbog njezine znakovite i utjecajne vladavine, četrdesetgodišnje razdoblje njezine vladavine znano je kao '''Terezijanizam'''. Njezina je vladavina u nasljednim zemljama započela ratom na život i smrt. U razdoblju od [[1740.]]. do [[1763.]]. godine vodila je četiri [[rat]]a koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka - prije svega [[Šleska|Šleske]], ali i [[Povijest_Italije#Italija_u_17._i_18._stoljeću|talijanskih zemalja]].

Reforma vojske, ostvarena [[1748.]] godine, jedna je od velikih i dalekosežnih novina njezine vladavine. Ona je jasan dokaz jedne od najizraženijih osobina Marije Terezije, a na kojoj se zasniva njezino slavno državničko umijeće: uvijek se znala okružiti pravim savjetnicima i u pravom trenutku poslušati njihove savjete.

[[Datoteka:J C Stauder Maria Theresia VLM.jpg|leftlijevo|220px|thumbmini|[[Jacob Carl Stauder]]: ''Carica Marija Terezija'' ([[1746.]])]]

Marija Terezija na vlast je došla [[1740.]] nakon smrti svojeg oca cara [[Karlo VI.|Karla VI. Habsburškog]]., Na vlast jei došlato [[Pragmatička sankcija|Pragmatičkom sankcijom]] koju je car Karlo VI., koji je ostao bez muškog nasljednika (praksa je bila da vlast nasljeđuje najstariji sin), donio godine [[1713.]]. Tom su se izboru protivili kneževi [[Karlo Albert Bavarski]], [[Fridrik August II. Saski]] i španjolski kralj [[Filip V., španjolski kralj|Filip V.]] koji su sami htjeli prijestolje te nisu bili suglasni sa ženom na vlasti. Mariju Tereziju su podržavale [[Velika Britanija]] i [[Nizozemska]], dok je [[Rusko Carstvo]] ostalo neutralno. Odmah po dolasku na vlast, [[Pruska|pruski]] vladar [[Fridrik II. Veliki]] ušao je sa svojom vojskom u [[Šleska|Šlesku]] i tako započeo osmogodišnji [[Rat za austrijsko nasljeđe]]. U daljnjem tijeku rata, odnosno godine [[1742.]], Pruska odnosi pobjedu i pobjeđuje habsburške trupe kod Hotušica u [[Češka|Češkoj]]. Marija Terezija i Fridrik II. potpisuju [[Wrocławski mir]] i time završava [[Prvi šleski rat]], no Rat za austrijsko nasljeđe se nastavlja. Fridrik II. napušta protuhabsburšku koaliciju, dobiva Šlesku i grofoviju [[Glatz]]. Godine [[1743.]] Marija Terezija je okrunjena u [[Prag]]u kao češka kraljica. Te iste godine Marija Terezija potpisuje Wormski ugovor zajdnozajedno s Velikom Britanijom i [[Pijemont|Kraljevinom Sardinijom]], a cilj ugovora bio je protjerivanje [[Burbonci|Bourbona]] iz [[Italija|Italije]]. Godine [[1744.]] Fridrik II. započinje [[Drugi šleski rat]] protiv Marije Terezije. U rujnu [[1745.]] [[Franjo Stjepan Lotarinški]], muž Marije Terezije, okrunjen je okrunjen za cara pod imenom Franjo I., a iste godine Marija Terezijakraljica potpisuje [[Četvorni savez]] protiv Pruske. Rat je završen [[1748.]] godine potpisivanjem [[Aachenski mir (1748.)|Aachenskog mira]] kojim je Marija Terezija uspjela sačuvati ''[[status quo ante bellum]]'', izuzev gubitka Šleske još od samog početka rata.

Osam godina nakon poraza od Fridrika II. , Marija Terezija pokušat će se osvetiti i vratiti natrag izgubljenu Šlesku. Sklopila je savez s (Francuskom)(tradicionalnim protivnikom) i (Ruskim Carstvom) ite je krenula u novi rat protiv Fridrika II., kojega je poduprlo (Ujedinjeno Kraljevstvo), također tradicionalni neprijatelj te zemlje i donedavni austrijski saveznik. Rat će trajati sedam godina, zbog čega će dobiti naziv (Sedmogodišnji rat). Rat je isprva krenuo dosta povoljno po Mariju Tereziju, no situacija je krenula nagore kada se suočila s iznimnom Pruskom snalažljivošću i stegom te brojnim političkim poteškoćama koje su na koncu dovele do ratnog neuspjeha. Rusiju je u rat uvela (carica [[Elizabeta, ruska carica)|Elizabeta Petrovna]], no nju je ubrzo naslijedio psihički nestabilni{{ni}} ([[Petar III., ruski car)|Petar III.]], inače simpatizer Fridrika II., koji je potpisivanjem ([[Petrogradski mir (1762.)|Petrogradskog mira]] izveo Rusiju iz rata (ovo će iskoristiti njegova supruga ([[Katarina II. Velika)]] kako bi došla na vlast). Na Zapadu, francuski kralj ([[Luj XV.)]] doživio je niz neuspjeha u borbi s Britanijom te je i on morao potpisati ([[Pariški mir (1763.)|Pariški mir]] i tako napustionapustiti rat. Marija Terezija ostala je tako sama u borbi s izdržljivim Prusima, te je i ona sama ([[1763.)]] godine potpisala (mir[[Mir u Hubertsburgu)]] i tako okončala rat na način ''(status quo ante bellum)'', neuspjevši se osvetiti Fridriku II. i vratiti izgubljenu Šlesku.

[[Poljsko-Litavska Unija]] je na kraju [[18. stoljeće|XVIII18. stoljeća]] bila oslabljena država na granici interesnih zona triju velikih sila - [[Fridrik II. Veliki|Fridrikove]] [[Pruska|Pruske]], [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] i [[Habsburška Monarhija|Austrijskog Carstva]]. Nakon razgovora i planova, dogovoreno je da će države postepenopostupno [[Aneksija|anektirati]] dijelove Unije, tako da će svaka dobiti po dio. Prva podjela (od ukupno tri) iz [[1772.]] donijela je Mariji Tereziji južni dio Unije koju će po dobivanju pretvoriti u pokrajinu [[Galicija (srednja Europa)|Galiciju]]. Sljedeće dvije podjele dogodit će se za vladavine cara [[Franjo II., car Svetog Rimskog Carstva|Franje II.]]

[[Datoteka:Andreas Moeller 001.jpg|thumb|rigtmini|280px|[[Andreas Möller]]: ''Nadvojvotkinja Marija Terezija u dobi od 11 godina'' ([[1727.]])]]

Vladavina Marije Terezije, odnosno Terezijanizam, obilježen je primarno [[centralizam|centralističkom vladavinom]] i [[apsolutizam|apsolutizmom]] koji su za cilj imali provedbu [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljskih]] ideja u Monarhiji. Marija Terezija bila je uz Fridrika II. tada jedini europski monarh koji je primijenjivao [[prosvijećeni apsolutizam]] kao državnu politiku (kasnije će to primijenjivati [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]] i [[Katarina II. Velika]]). U to vrijeme počinju i prvi sukobi [[Hrvati|Hrvata]] s Mađarima[[Mađari]]ma, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja [[Mađari]]mapotonjima.

[[Datoteka:Coronationmariatheresiaaustria.jpg|mini|leftlijevo|Krunidba Marije Terezije u Katedrali Sv. Martina u Bratislavi]]

Ključno političko tijelo u Hrvatskoj bio je [[Sabor]], tada još uvijek staleški, koji je svoje predstavnike slao u Namjesnički sabor u [[Požun]]u (zapravo Ugarski sabor). Na čelu sabora bio je [[Banban]], osoba koja je imala status potkralja i predstavljala glavnu državnu instituciju Hrvatske. Ban je za Marije Terezije bio obavezan polagati prisegu i na taj način potvrditi žezlo i zastavu (simbole banske časti), a za bana je uvijek birana osoba lojalna politici Dvora (što je omogućilo svojevrsne beneficije). [[Banski stol]] (na čelu s [[protonotar]]om) kao sudbena ustanova postojao je još od [[1723.]], a održavane su i Kraljevinske konferencije, svojevrsni sastanci vlade na kojima su donošene i provođene razne odredbe. Marija Terezija je [[1767.]] godine formirala [[Hrvatsko kraljevsko vijeće]] (''Consilium Regium''), čime je uvelike povećala ulogu Hrvatske i smanjila njezinu ovisnost o Ugarskoj. Sjedište vijeća je do [[1776.]] bilo u [[Varaždin]]u, kada je u gradu izbio veliki požar, nakon čega je (zajedno s Banskim stolom) preseljeno u [[Zagreb]]. Staleži su uvelike protestirali protiv Vijeća, smatrajući ga instrumentom centralizacije te su se tako oslanjali na mađrasko plemstvo. Kraljica je vijeće ukinula [[1779.]] godine kada je sve njegove ovlasti prenijela na Ugarsko namjesničko vijeće, a ne na Hrvatski sabor. Hrvatska je tada, po prvi puta u povijesti, postala podložna ugarskim državnim tijelima. Ukidanje Vijeća tako je zapravo još više oslabilo položaj Hrvatske unutar Monarhije i pripomoglo ugarskoj hegemoniji.

Marija Terezija uvela je nekoliko značajnih vojnih reformi tijekom 40 godina svoje vladavine, od kojih su najznačajnije bile one vezane uz [[Vojna krajina|Vojnu krajinu]]. Kako je Vojna krajina sve do 18. stoljeća imala primarno obrambenu ulogu, odnosno služila je kao prva crta obrane protiv [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]], trebalo je provesti reforme kako bi se (pošto su osmanska osvajanja jenjavala) uloga Vojne krajine promijenila. VojnaU krajinaVojnoj je krajini, koja je tada podijeljena na 11 pukovnija i, provedena je sustavna [[militarizacija]] (uz obvezni vojni rok od 16. do 60. godine) koja ju je Vojnu krajinu pretvorila u izvor vojske (svojevrsnu "vojnu akademiju"), a ne obrambenu barijeru. Ta militarizacija omogućila je Monarhiji stalan izvor vojske i njihovo sudjelovanje u ratovima, a ne više samo obranu od Osmanlija.

Godine [[1752.]] u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]] osnivaMarija slavnuTerezija osniva vojnu akademiju ''[[Theresianum]]'', koja je postala jedna od najslavnijihnajpoznatija i najznačajnijihnajznačajnija vojnihvojna akademija u Monarhiji (na njoj je diplomirao i [[Petar Preradović]]).

Uz podršku kraljice Marije Terezije barun [[Franjo Trenk]] osniva [[1741.]]. godine slavne[[Trenkovi panduri|Trenkove pandure]], koji su kraljiciMonarhiji služili kao velika podrška tijekom ratnih pohoda (posebice Rata za nasljeđe).

[[Datoteka:Maria Theresia11.jpg|leftlijevo|thumbmini|220px|[[Jean-Étienne Liotard]]: ''Marija Terezija'' ([[1762.]])]]

Njezine gospodarskeGospodarske reforme Marije Terezije bile su primarno usmjerene na reformiranje (i subsekventno ukidanje) [[feudalizam|feudalnih odnosa]] ite uređivanje [[kmet]]skih odnosa. Njezin otac, Karlo VI., još je [[1737.]] donio [[Karlov urbar|prvi urbar]], a ona je s timtime nastavila [[1756.]], donošenjem [[Slavonski urbar|Slavonskog]], i [[1780.]] donošenjem [[Hrvatski urbar|Hrvatskog urbara]]. Urbari su dokumenti koji su uređivali (smanjivali)smanjili davanja kmetova feudalicima i uređivaliuredili međusobne odnose (smanjenje tlake i zamjena iste porezima). Slavonski urbar iz 1756. omogućio je bolje uvjete kmetovima i njihov izlazak na burzu, odnosno tržište, a naišao je na očekivane proteste plemstva. ProvodilaKraljica je provodila i plansku kolonizaciju.

OduzelaMarija Terezija oduzela je [[isusovciIsusovci|isusovcima]] školske poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i [[inkvizicija|parnice protiv vještica]] stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo ([[1758.]]) dovelo i do konačne likvidacije (tog [[1758.Srednji vijek|srednjovjekovnog]]) tog srednjovjekovnog krvavog nasljeđa. Ove reforme provedene su u sklopu uvođenja Kaznenog zakonika kojim je kraljica ograničila provođenje smrtne kazne u Monarhiji. Uvela je i opću školsku obvezu, tako da su sva muška djeca od 6 do 13 godina morala pohađati školu. OtvaraleOtvarala je nove medicinske ustanove i rađaone, što je dovelo do demografskog rasta. Poticala je razvoj [[manufaktura]] u Austriji, ali je tako priječila njihov razvoj u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Provodila je i popise stanovništva i zemljišta ([[Katastar|katastri]]), uvela kućne brojeve u Monarhiji te poticala sadnju novih kultura.

Kada je njezin suprug Franjo I. preminuo [[1765.]], suvladar joj je postao sin [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip II.]], tako da je dio ovih reformi nastao i pod njegovim utjecajem. Ipak, ali tijekom vladavine se znalo se da je Marija Terezija na čelu, tako da Josipov utjecaj i nije bio posebno znakovit za donođenje i provođenje reformi.

Marija Terezija bila je iz roda [[Habsburg]]ovaca, no kad se s 19 godina udala za lotarinškog vojvodu [[Franjo I., car Svetog Rimskog Carstva|Franju Stjepana]], dinastija je postala poznata kao '''Habsburg-Lothringen'''. Franjo Stjepan je, kao muškarac (jer se Pragmatička sankcija nije odnosila na [[Sveto Rimsko Carstvo]]), dobio titulu cara Svetog Rimskog Carstva, ali njegova je titula bilo isključivo formalna. Cijela moć i vlast počivala je u rukama Marije Terezije, kako u Svetom Rimskom Carstvu tako i u Monarhiji. Iz toga se braka rodilo 5 sinova i 11 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti aferama, govorilo se da se velik dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama s mladim krajišnicima, no povijesna znanost u potpunosti je odbacila ovakve tvrdnje kao netočne. Jedna teorija govorila je kako je imala aferu i s [[Franjo Trenk|barunom Franjom Trenkom]], kojega je navodno skrivala ispod svoje haljine u kritičnim trenutcima, no i ta teza ostaje nedokazana. NjihovBrak brakMarije Terezije i Franje je, unatoč tim brojnim tračevima, bio skladan. Iako su Mariju Tereziju još za života oslovljavali kao "carica", titulu cara nikada nije imala, već je bila kraljica. Od njihove djece sinovi [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|Josip]] i [[Leopold II., car Svetog Rimskog Carstva|Leopold]] bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antonija, u povijesti poznata kao [[Marija Antoaneta]] postala je [[Francuski kraljevi|francuska kraljica]] i supruga [[Luj XVI.|Luja XVI.]] te završila na [[giljotina|giljotini]] u listopadu [[1793.]] kao rezultat krvave osvete [[Jakobinci|Jakobinaca]] tijekom [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]]. Svome je sinu [[JosipJosipu II.,Marija car Svetog Rimskog Carstva|Josipu II.]]Terezija ostavila u naslijeđenasljeđe opomenu kako nikad ne smije zaboraviti da je bolji osrednji mir nego slavni rat. {{ni}}

Marija Terezija je također bila velika ljubiteljica umjetnostii pokroviteljica [[umjetnost]]i. Carska palača [[Schönbrunn]] (ljetna rezidencija dinastije Habsburg) bila je uređena u raskošnom i kićenom [[rokoko]] stilu. Po ljepoti posebno se ističu Mala i Velika Galerija. Zidove palače krase slike kraljičinog službenog dvorskog slikara [[Martin van Meytens|Martina van Meytensa]], koji je izradio brojne portrete kraljice i njezine obitelji. Poznata je i anegdota je da je [[Wolfgang Amadeus Mozart]] bio u posjeti Mariji Tereziji još kad je bio dijete i održao manji koncert u Velikoj galeriji, a nakon toga je sjedio kraljici u krilu i poljubio ju u obraz. Tom zgodom je rekao princezi [[Marija Antoaneta|Mariji Antoniji]], poznatijoj po imenu Marija Antoaneta, da će ju oženiti kada poraste. To se vjenčanje nikada nije održalo, a Marija Antoaneta završila je na giljotini dvije godine nakon Mozartove tragične smrti [[1791.]] godine.

| [[Nadvojvotkinja Marija JosipJosipa Austrijska|Marija Josipa]] || [[19. ožujka]] [[1751.]] || [[15. listopada]] [[1767.]] || umrla od [[boginje|boginja]]; nije imala djece