Nakon gimnazijskog školovanja u [[Zagreb]]u, od [[1922]]. godine učitelj je na građanskoj školi u [[Virje|Virju]]. Od ljeta [[1925]]. liječio se od [[tuberkoloza|tuberkuloze]] u Topolšici, Zagrebu i Koprivnici. U kratkom životu izlaze mu dvije zbirke pjesama: ''"Osamljenim stazama"'' i ''"Kućice u Dolu"'', a napisao je i nekoliko [[novela]] i [[feljton]]a. Pjesnik je sutonskih ugođaja, kiše, tjeskobe, bolesti i umiranja, ali je željan sunca, vedrine, proljeća i harmonije, a suočen s realnošću bolesničke postelje. Sudeta je lirik pun neposrednosti, stvaralac [[Religija|religiozna]] nadahnuća, koji traga za utjehom samotnika i traži iskupljenje u idiličnom miru snježnobijelih [[crkva|crkava]]. Od mnoštva pripovjedaka izdvaja se moderna lirsko-fantastična pripovjetka ''"Mor"''.
Pisao je pjesme, članke i političke rasprave u ''"Luči", "Hrvatskoj prosvjeti" i "[[Vijenac|Vijencu]]"''.