Miroljub Ante Evetović: razlika između inačica

Novicijatsku[[Novicijat]]sku godinu je proveo u Beču 1881.-82., gdje je naučio njemački, i druženjem sa hrvatskim istomišljenicima učvrstio svoje hrvatske stavove. Filozofiju je studirao u [[Vukovar]]u i [[Dunaföldvar]]u. Bogosloviju dovršava u [[Baja|Baji]]. Ondje [[1886.]] prima svećenićki red. Dok je bio u sjemeništu, [[Ilija Kujundžić]] je zabilježio da je Evetović klericima u sjemenište donašao od [[Ivan Antunović|Ivana Antunovića]] hrvatske tiskovine [[Obzor]], [[Vienac]], Kuhačeve popijevke i druge.

Radio je kasnije kao lektor filozofije u Dunaföldvaru[[Dunaföldvar]]u, u [[Baja|Baji]] kao profesor crkvenog prava i povijesti i kasnije kao [[gvardijan]] [[franjevački samostan u Baji|franjevačkog samostana]]. Potom prelazi u svjetovne svećenike. Od 1899. je kapelan u [[Pečuška biskupija|Pečuškoj biskupiji]], u Baranji, u mjestu [[EgerágEgrag]]u. Ondje je od župnika naučio [[francuski jezik|francuski]].

Dana [[16. kolovoza]] [[1936.]] mu je otkriven spomenik (poprsje, djelo [[Ivan Meštrović|Ivana Meštrovića]]) ispred [[katedrala sv. Terezije Avilske u Subotici|katedrale Svete Terezije Avilske]], u sklopu službenog dijela proslave povodom 250. obljetnice od doseljenja veće skupine Bunjevaca Hrvata u Bačku. Za mađarske okupacije u drugom svjetskom ratu, spomenik mu je bio uklonjen, a nakon duljeg vremena je spomenik vraćen na staro mjesto.

Svojim djelima je ušao u antologiju poezije [[Bunjevci|bunjevačkih]] Hrvata iz [[1971.]], sastavljača Geze Kikića, u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref>[[Geza Kikić]]: ''Antologija proze bunjevačkih Hrvata'', Matica Hrvatska, Zagreb, 1971.</ref>