Razlika između inačica stranice »Sjaj (1996.)«

Dodana 4.753 bajta ,  prije 7 godina
bez sažetka
m
 
Film ''Sjaj'' također je osvojio i [[Velika Britanija|britansku]] nagradu [[BAFTA]] za najbolju glavnu mušku ulogu. Australski filmski institut proglasio je ''Sjaj'' najboljim filmom godine i dodijelio mu još osam nagrada uključujući i one za najboljeg redatelja, glavnog glumca, sporednog glumca i scenarij. Zanimljivo je da je nekoliko različitih akademija koje dodjeljuju filmske nagrade prepoznalo različite glumce u kategoriji sporedne muške uloge. Tako je [[Armin Mueller-Stahl]] nominiran za Oscara za sporednog glumca, ali su za BAFTA-u u istoj kategoriji nominirani [[John Gielgud]] i [[Noah Taylor]].
 
== Kontroverze ==
Nakon početka kino distribucije filma pojavile su se kontroverze i to na dva fronta:
 
=== Knjiga Margaret Helfgott ===
Kritičari navode da su određeni događaji i odnosi u Davidovom životu koji su prikazani u filmu potpuno netočni, ponekad čak i izmišljeni što je rezultiralo lošom reputacijom ljudi iz pravog života. Helfgottova sestra Margaret Helfgott u svojoj [[knjiga|knjizi]] ''Out of Tune''<ref>Margaret Helfgott and Tom Gross, ''Out of Tune: David Helfgott and the Myth of Shine'', ISBN 0-446-52383-6, pub. Warner Books (1998)</ref> posebno ističe Helfgottovog oca, Petera Helfgotta, koji je, prema njezinom mišljenju, bio sjajan suprug, brižan roditelj i daleko od zlonamjernog tiranina kakvim je prikazan u [[film|filmu]]. Njegova odluka o zabrani da David ode u [[SAD|Ameriku]] u dobi od 14 godina života nije donesena iz osvetoljubivog hira kako je prikazano u filmu, već ona tvrdi da je to bila razumna odluka, jer David nije bio spreman za neovisnost. Margaret Helfgott također tvrdi da su Davidova druga supruga Gillian i producenti filma izvršavali golemi pritisak na nju i upozoravali je da im ne izaziva probleme iznoseći svoju priču. Premda Margaret Helfgott ima pisma koja su si međusobno pisali Helfgott i njegov otac, prava na njih ima Gillian Helfgott koja je spriječila da njihov sadržaj bude objavljen.<ref name=dutton>{{cite web|url=http://www.denisdutton.com/helfgott.htm |title=Denis Dutton, Philosophy and Literature 21 (1997): 340-345 |publisher=Denisdutton.com |date= |accessdate=27 October 2011}}</ref>
 
Kriticizam Margaret Helfgott osporen je od ljudi koji su radili na filmu. Redatelj [[Scott Hicks]] napisao je pismo koje je objavljeno u [[The Wall Street Journal|The Wall Street Journalu]] nakon što je njezina knjiga izdana, a u kojem je branio autentičnost svog filma i portret Helfgottovog djetinjstva ističući da se Davidovi blizanci, Susie i Les, slažu sa svime što je prikazano u filmu i da su s istim zadovoljni.<ref>Hicks, Scott. "Helfgott's truth shines through." ''The Wall Street Journal'', 27 August 1998.</ref> John Macgregor - koji je bio involviran u istraživanje i pisao dijelove priče - napisao je u pismu za ''The Australian'' da portret Helfgottovog oca nije prikazan samo na temelju Davidovih sjećanja, već (uz iznimku Margaret) i od svih drugih članova obitelji i obiteljskih prijatelja koje su on i Scott Hicks intervjuirali, kao i od svih onih koji su Davida upoznali u profesionalnom životu u njegovoj ranoj fazi.<ref>Macgregor, John. "Working on the Helfgott film script." ''The Australian'', 22 November 1996.</ref> Budući je Margaret Helfgott u svojoj knjizi istaknula da su mnogi od navedenih ljudi zapravo kritizirali autentičnost filma i portret Petera Helfgotta, Macgregor je sve njih u svom pismu pozvao da istupe i kažu to javno. Međutim, to nitko nije učinio.
 
Helfgottova majka izjavila je da ju je film proganjao i da je osjećala da je "učinjeno veliko zlo."<ref name=dutton/>
 
=== Pijanističke sposobnosti ===
Kritičari također tvrde da su Helfgottove pijanističke sposobnosti u filmu pretjerane. U jednom članku<ref name=dutton/> [[Novi Zeland|novozelandski]] [[Filozofija|filozof]] Denis Dutton tvrdi da je Helfgottovo sviranje [[glasovir|glasovira]] tijekom njegovog povratka (u kasnim 90-im godinama prošlog [[stoljeće|stoljeća]]) imalo velikih tehničkih i estetskih mana koje ne bi bile prihvatljive za niti jednog glazbenika čija reputacija nije bila napuhana. Dutton tvrdi da je, dok je gledao film, pokrivao svoje oči na dijelovima u kojima Helfgott svira kako bi se u potpunosti koncentrirao na glazbu, a ne glumu. Također objašnjava da su Helfgottove ture koje je održavao nakon što je film prikazan u kinima bile popunjene iz razloga što su privukle novu publiku koja nije bila toliko upoznata s njegovom ranijom karijerom te na taj način ostali pijanisti koji su bili puno talentiraniji i discipliniraniji nisu mogli doći do izražaja i uspjeha.
 
Trijumfi u Davidovoj ranoj karijeri su istiniti. Slavni violinist [[Isaac Stern]] želio je dovesti Helfgotta u [[SAD]] kako bi mu bio mentor; [[dirigent]] Daniel Barenboim bio je njegov veliki obožavatelj; Helfgottovi učitelji na kraljevskoj akademiji istaknuli su ga kao "čistog genija". Isto tako ljudi koji stoje iza rada na filmu tvrde da s vremena na vrijeme kritičari koji ocjenjuju današnji Helfgottov rad ne shvaćaju poantu - koja nije u tome da se danas Helfgott smatra jednim od najboljih svjetskih pijanista (tvrdnja koja nikad zapravo nije izrečena) nego u tome da mu je ljubav njegove supruge pomogla da se uspješno oporavi od dugotrajne i gorke borbe s mentalnom bolešću kako bi ponovno uspio zasvirati pred publikom.
 
== Soundtrack ==