Inačica od 4. ožujka 2012. u 19:22 uredi Plamen (razgovor \| doprinosi) 1.026 edits m Plamen je premjestio stranicu Ivan Marinković Slavko na Ivan Marinković ← Starija izmjena		Inačica od 11. siječnja 2013. u 23:15 uredi ukloni ovu izmjenu IvanOS (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.191 edit Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 18: Rođen je 13. prosinca 1905. godine u Sutivanu na otoku [[Brač]]u. Osnovnu školu završio je u Sutivanu, a Klasičnu gimnaziju u [[Split]]u. Isprva je [[1924.]] godine upisao [[Medicinski fakultet u Zagrebu]], a [[1925.]] prebacio se na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofski fakultet]], na kojem je diplomirao [[1931.]] godine. Kao profesor radio je u [[Senj]]u, [[Požarevac\|Požarevcu]], [[Valjevo\|Valjevu]] i [[Koprivnica\|Koprivnici]]. Bio je ~~uhapšen~~uhićen u Koprivnici zbog komunističke djelatnosti, [[25. travnja]] [[1935.]] godine. Okružni sud u [[Bjelovar]]u osudio ga je, u [[kolovoz]]au iste godine na sedam mjeseci zatvora. Kasacijski sud u Zagrebu povećao mu je kaznu na tri godine. Kaznu je služio u [[Lepoglava\|Lepoglavi]], [[Maribor]]u i [[Srijemska Mitrovica\|Srijemskoj Mitrovici]]. Na slobodu je pušten [[23. travnja]] [[1938.]] godine. Nekoliko mjeseci kasnije, sestra Marica zaposlila ga je, kao knjigovođu, u tvornici kože „Podvinec“ u [[Karlovac\|Karlovcu]]. Godine [[1939.]], postao je sekretar (tajnik) Okružnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske\|KPH]] za Karlovac, [[Kordun]] i [[~~Banija~~Banovina\|~~Baniju~~Banovinu]]. Najveći broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je zahvaljujući njegovom radu. U prvoj godini Narodnooslobodilačke borbe, kao sekretar Pokrajinskog komiteta KPH, prisustvovao je vojno-partijskim konferencijama, sudjelovao u formiranju organa narodne vlasti, te organizacija [[Savez komunističke omladine Jugoslavije\|SKOJ]]-a i [[Antifašistička fronta žena\|AFŽ]]-a. Još [[1940.]] godine, postao je član [[Centralni komitet\|Centralnog komiteta]] KPH, a u [[travanj\|travnju]] 1942. godine i član Politbiroa CK KPH. U [[svibanj\|svibnju]] 1942. godine, po zadatku KPH, otišao je u okupirani Zagreb i preuzeo dužnost člana Povjereništva CK KPH za Zagreb i sjevernu [[Hrvatska\|Hrvatsku]]. Radio je na uspostavljanju veza s oslobođenim područjima, na prebacivanju ljudi u partizanske postrojbe i ostalo. U [[studeni\|studenom]] 1942. godine, organizirao je prebacivanje na slobodni teritorij pjesnike [[Vladimir Nazor\|Vladimira Nazora]] i [[Ivan Goran Kovačić\|Ivana Gorana Kovačića]]. Izdajom provokatora, [[19. veljače]] [[1943.]] godine, ~~uhapsila~~uhitila ga je [[ustaše\|ustaška]] policija. Bio je podvrgnut mučenju, ali ništa nije odao. Strijeljan je 21. travnja 1943. godine. Ukazom Predsjedništva [[AVNOJ\|Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije]], [[26. srpnja]] [[1945.]] godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.

Ivan Marinković: razlika između inačica