Ivan Marinković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Plamen (razgovor | doprinosi)
m Plamen je premjestio stranicu Ivan Marinković Slavko na Ivan Marinković
Nema sažetka uređivanja
Redak 18:
Rođen je 13. prosinca 1905. godine u Sutivanu na otoku [[Brač]]u. Osnovnu školu završio je u Sutivanu, a Klasičnu gimnaziju u [[Split]]u. Isprva je [[1924.]] godine upisao [[Medicinski fakultet u Zagrebu]], a [[1925.]] prebacio se na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]], na kojem je diplomirao [[1931.]] godine. Kao profesor radio je u [[Senj]]u, [[Požarevac|Požarevcu]], [[Valjevo|Valjevu]] i [[Koprivnica|Koprivnici]].
 
Bio je uhapšenuhićen u Koprivnici zbog komunističke djelatnosti, [[25. travnja]] [[1935.]] godine. Okružni sud u [[Bjelovar]]u osudio ga je, u [[kolovoz]]au iste godine na sedam mjeseci zatvora. Kasacijski sud u Zagrebu povećao mu je kaznu na tri godine. Kaznu je služio u [[Lepoglava|Lepoglavi]], [[Maribor]]u i [[Srijemska Mitrovica|Srijemskoj Mitrovici]]. Na slobodu je pušten [[23. travnja]] [[1938.]] godine. Nekoliko mjeseci kasnije, sestra Marica zaposlila ga je, kao knjigovođu, u tvornici kože „Podvinec“ u [[Karlovac|Karlovcu]].
 
Godine [[1939.]], postao je sekretar (tajnik) Okružnog komiteta [[Savez komunista Hrvatske|KPH]] za Karlovac, [[Kordun]] i [[BanijaBanovina|BanijuBanovinu]]. Najveći broj partijskih organizacija u tim krajevima nastao je zahvaljujući njegovom radu. U prvoj godini Narodnooslobodilačke borbe, kao sekretar Pokrajinskog komiteta KPH, prisustvovao je vojno-partijskim konferencijama, sudjelovao u formiranju organa narodne vlasti, te organizacija [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|SKOJ]]-a i [[Antifašistička fronta žena|AFŽ]]-a.
 
Još [[1940.]] godine, postao je član [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] KPH, a u [[travanj|travnju]] 1942. godine i član Politbiroa CK KPH. U [[svibanj|svibnju]] 1942. godine, po zadatku KPH, otišao je u okupirani Zagreb i preuzeo dužnost člana Povjereništva CK KPH za Zagreb i sjevernu [[Hrvatska|Hrvatsku]]. Radio je na uspostavljanju veza s oslobođenim područjima, na prebacivanju ljudi u partizanske postrojbe i ostalo. U [[studeni|studenom]] 1942. godine, organizirao je prebacivanje na slobodni teritorij pjesnike [[Vladimir Nazor|Vladimira Nazora]] i [[Ivan Goran Kovačić|Ivana Gorana Kovačića]].
 
Izdajom provokatora, [[19. veljače]] [[1943.]] godine, uhapsilauhitila ga je [[ustaše|ustaška]] policija. Bio je podvrgnut mučenju, ali ništa nije odao. Strijeljan je 21. travnja 1943. godine.
 
Ukazom Predsjedništva [[AVNOJ|Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije]], [[26. srpnja]] [[1945.]] godine, među prvim borcima Narodnooslobodilačke vojske, proglašen je za narodnog heroja.