Kurdi: razlika između inačica

 

Kurdska [[književnost]] podrazumijeva sve pisane oblike na [[Kurdski jezik|kurdskom jeziku]]<ref name="IranicaLiterature"/>, a najčešće je dijelimo prema kurdskim narječjima [[Sjevernokurdski jezik|kurmandžiju]], [[gurani]]ju i [[sorani]]ju na kojima je pisana. Tradicionalno, pisana poezija igrala je manju ulogu u kurdskom društvu od narodne poezije prenošene usmenom predajom zbog čega je njen opus značajno je manji od onih na [[Perzijski jezik|perzijskom]], [[Turski jezik|turskom]] ili [[Arapski jezik|arapskom jeziku]], no može se mjeriti s [[Paštunski jezik|paštunskim]]<ref name="IranicaLiterature"/>. Kurdska se književnost do [[20. stoljeće|20. stoljeća]] uglavnom sastojala od [[Poezija|poezije]], dok su se djela pisana u [[Proza|prozi]] razvila kao posljedica društvenih i političkih čimbenika. Najranija pisana kurdska poezija slijedila je šablone arapsko-perzijske poezije što upućuje kako se takva tradicija pojavila prije najstarijih poznatih kurdskih pjesnika<ref name="IranicaLiterature"/>.

Pet najstarijih poznatih kurdskih pjesnika su Ali Hariri, Malaje Džezri, Faki Tajran, Malaje Bati i Ahmad Hani<ref>[[#Izady1992|Izady, Mehrdad (1992.)]], str. 176.-177.</ref>, pripadnici tzv. „[[Sjevernokurdski jezik|kurmandžijske]] škole“ (nazvane prema narječju kojim su pisali). Osnivačem ove škole smatra se [[Malaje Džezri]] ([[1570.]]-[[1640.]]), na kojeg su snažno utjecali [[Perzijanci|perzijski]] pjesnici poput [[Hafiz]]a ([[14. stoljeće]]). Džezrijev golemi umjetnički opus uključuje [[Oda|ode]] i [[Lirika|lirike]] od kojih su neke popularne i dan danas. Njegovim se učenikom smatra [[Faki Tejran]]<ref name="Kurdo1983">[[#Kurdo1983|Kurdo, Kanat (1983.)]], str. 70.-89.</ref> ([[1590.]]-[[1660.]]) koji je također pisao ode (''kašida'') i lirike (''gazal''), no bio je prvi kurdski pjesnik koji se u narativnim pjesmama služio i dvostihom (''matnavi''). Među njegovim sačuvanim djelima su „Priča Šiki Sanani“ (''Hekajata Šeke Sanani''), „Pjesma crnog lovca“ (''Kavli haspi raš'') i „Priča Bar Sis“ (''Kisija Bar Sis''). Podaci o [[Ali Hariri|Aliju Haririju]] ([[1425.]]–[[1495.]]) vrlo su oskudni, a njihovu provjeru otežava činjenica kako su mu pojedine pjesme pripisivane zbog počasti<ref>[[#Kurdo1983|Kurdo, Kanat (1983.)]], str. 57.-64.</ref>. Jedino što se pouzdano zna o Haririju jest to da se zajedno s Džezrijem i Tajranom spominje na popisu plodnih prethodnika u uvodu Hanijevog „Mam u Zina“. [[Ahmad Hani]] ([[1650.]]-[[1707.]]) je vjerojatno najpopularniji od svih klasičnih kurdskih pjesnika zbog njegovog slavnog ljubavnog epa ''Mam u Zin'' kojeg se može smatrati kurdskim ekvivalentom značajnijih narodnih epova diljem svijeta. Djelo sadrži određene sličnosti s [[William Shakespeare|Shakespearevom]] tragedijom „[[Romeo i Julija]]“ budući da govori o nemogućoj ljubavi između plemićkog para čije se obitelji protive njihovom braku. Osim ovog glavnog djela, Ahmad Hani napisao je i „Novo proljeće za djecu“ (''Nubihara pečukan''), zbirku arapsko-kurdskih pojmova kao priručnik za kurdske učenike, te religijsko djelo pod nazivom „Vjerovanje u religiji“ (''Akida imani''). O detaljima života [[Malaje Bati]]ja ne postoje nikakvi pouzdani podaci pa je teško datirati i njegovo stvaralačko vrijeme, no poznato je kako je pisao ''mawlude''<ref>[[#Haig2008|Haig, Geoffrey (2008.)]], str. 4.</ref> tj. [[himan]]e posvećene rođenju proroka [[Muhamed]]a, zatim verziju kurskog romana „Prodavač košara“ (''Zambilferoš''), te didaktičke pjesme o moralu, djelotvornosti i uglađenom ponašanju koje su bile toliko popularne da su naknadno postale dijelom [[Jesidi|jesidske]] religijske literature<ref name="IranicaLiterature"/>.