Ruđer Bošković: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 90:
Međutim, Bošković osobno poriče da je Talijan. Naime kada je predložen kao talijanski matematičar, odgovara u svojoj bilješci iz ''Voyage astronomique et geographique'' da je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''."
Srbi tvrde kako je podrijetlo njegove obitelji iz [[Crna Gora|Crne Gore]] (što ga zapravo čini [[Crnogorci|Crnogorcem]], a ne [[Srbi]]nom).<ref name=Scepanovic>Slobodan Šćepanović, О поријеклу породице и коријенима предака Руђера Бошковића, Историјски записи 3/1995, Podgorica 1995.</ref>.
Velikosrpski posezači za hrvatskom kulturnom baštinom su ignorirali mnoštvo činjenica kad su Ruđera Boškovića prisvajali sebi. Korijeni ovih posizanja su u neuspjelim teritorijalnim osvajanjima hrvatskih zemalja, posebice Dubrovnika i dubrovačkog kraja, bogate srednjovjekovne i novovjekovne kulturne baštine, zbog čega je velikosrbima Dubrovnik objektom trajnih zemljopisnih i kulturoloških frustracija; iste su vrste velikosrpska posezanja za starim piscima i znanstvenicima inih krajeva neupitna hrvatskog i katoličkog identiteta: Hvara, Splita, Šibenika, Zadra i dr. Metodološki ta posezanja traže podlogu u nezdravom nagnuću Vuka Stefanovića Karadžića za posrbljivanjem svih štokavaca; ista posezanja na kraju završavaju preko krajnosti te proglašavaju čakavske krajeve srpskim.<!-- to je ono kad prisvajaju splitske, hvarske, zadarske, šibenske i ine pisce i znanstvenike --> Slučaj Ruđera Boškovića, kojeg je iznjedrila kultura grada Dubrovnika i stare Dubrovačke Republike, zapravo je samo jedan vid velikosrpskog svojatanja Dubrovnika. <ref name="Letica"/>
Temeljni i odlučujući razlog koji velikosrpski posizači zanemaruju jest Boškovićeva pripadnost zapadnom kulturnom krugu odnosno zapadnom okcidentalnom katoličkom svijetu, u koji srpska kultura ne spada. <ref name="Letica"/>
<!-- To je kriterij koji i osobe nesporno nehrvatskog podrijetla (dijelom ili u potpunosti: Pavao Ritter Vitezović, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Dimitrije Demeter, Vid Morpurgo, Vatroslav Lisinski i ini) stavlja u nesporno hrvatsku kulturu, a koji su velikosrpski posezači prešutili i zanemarili.-->
Velikosrbi koji nazivaju Dubrovnik "srpskom Atenom" ne mogu obrazložiti kako je s logičke i psihološke točke gledanja moguće objasniti da su ljude i najdragocjenije spomenike tog grada, "biser njihove kulture", razarali 1991.-1995. s onolikom destruktivnom mržnjom. Točnije, radi se o mitološki ponesenom pozerstvu.<ref name="Letica"/>
Svi Boškovićevi pretci po očevoj strani upisani su u rimokatoličke matice, što je jedna od činjenica koje velikosrpski posizači izbjegavaju spomenuti.<ref name="Letica"/>
== Izvori ==
| |||