Košljun: razlika između inačica

Iz dugog razdoblja nakon rimljana nema sačuvanih ostataka niti podataka o naseljenosti otočića. Tek u 11. st. na temeljima nekadašnje rimske vile [[benediktinci]] podižu samostan svete Marije od kojeg je sačuvana samo [[Romanika|romanička]] [[kula]] visoka 12,5 metara, ponad kapele sv. Bernardina. To je ujedno i najstarija sačuvana građevina na Košljunu koja je služila benediktincima kao sklonište u slučaju [[Gusari|gusarskih]] napada. Najstariji poznati benediktinac bio je opat Ivan koji se spominje [[1186.]] godine. Zatim se spominju još i opat Vid (1331. g.), Franjo (1350. g.), Hugolino (1355. g.), Nikola (1361. g.), Gvilelmo (1374. g.) Hrisogen (1389. g.), ponovno Franjo (1369. g.), a posljednji regularni opat bio je Dominik (1410. – 1437. g.). Koliko je redovnika bilo istovremeno na otoku, nije poznato. Naposlijetku je samostan na Košljunu pripojen drugom benediktinskom samostanu, Svetog Mihovila u Krku. Benediktinci su bili [[Glagoljica|glagoljaši]] i misili su na hrvatskom jeziku iz glagoljskih misala. Vjerojatno je i poznati [[Kločev glagoljaš]] s početka 11. st., jedan od najstarijih izvora za [[staroslavenski jezik]] i jedini ostatak [[kodeks]]a pisanog oblom glagoljicom u Hrvatskoj, bio napisan upravo u benediktinskoj opatiji sv. Marije na Košljunu.

 

Nakon odlaska benediktinaca, krčki knezovi Martin i Ivan Frankapan, [[1447.]] g. dovode na zapušteni Košljun [[Franjevci|franjevce]], a njihov postupak je 5. ožujka 1447. g. potvrdio i sam [[Nikola V.|papa Nikola V.]] bulom<ref> Bolonić, Mihovil, Žic,Rokov, Ivan: Otok Krk kroz vijekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 157.</ref><ref> [http://www.kosljun.hr/pov-1.html]</ref>. U početku su se franjevci služili benediktinskom crkvom sv. Marije od uznesenja, a koju su kasnije pretvorili u kapelu sv. Bernardina. [[1486.]] g., uz veliku pomoć posljednjeg krčkog kneza koji je vladao otokom Krkom, [[Ivan VII. Frankapan|Ivana VII. Frankapana]] i njegove kćeri [[Katarina Frankapan|Katarine]], franjevci grade današnju središnju crkvu Navještenja Marijina koja je dovršena tek 14. listopada 1523. g. Katarina je oporukom donirala 1000 [[dukat]]a za dovršenje crkve.