Deuterokanonske knjige: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodao stajalište Katoličke i Pravoslavne crkve i međuwiki poveznice |
m ispravak poveznice |
||
Redak 3:
Kršćani su nastavili koristiti deuterokanonske knjige, o čemu svjedoče brojni primjeri podsjećanja na njih u Novom zavjetu, ali i neprekinuta tradicija prepisivanja tih spisa koji su se uvijek nalazili u kodeksima skupa s ostalim biblijskim knjigama. To potvrđuju arheološki nalazi i biblijska paleografija.
Nakon [[Reformacija|Reformacije]], od 16. st., deuterokanonske knjige u kanon ne uvrštava njedna protestantska crkva.
U Deuterokanonske knjige spadaju Tobija, [[Knjiga o Juditi|Judita]], 1. i [[2. knjiga o Makabejcima]], Knjiga Sirahova i Knjiga Mudrosti, te dijelovi Knjige Baruhove, Danielove, Esterine i Jeremijino pismo. Svi su ovi spisi pisani grčkim jezikom, premda je barem izvorna hebrejska Knjiga Sirahova nađena u cijelosti.
|