Homeopatija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
dodao par isječaka sa eng. wikipedije |
||
Redak 2:
[[Datoteka:Stamp Germany 1996 Briefmarke Homöopathie Samuel Hahnemann.jpg|mini|Njemačka markice iz 1996. s pravilom "Slično se liječi sličnim" ([[Latinski jezik|lat]]. ''Similia similibus curentur'']]
'''Homeopatija''' ([[Grčki jezik|grč]]. '''όμοιος''', ''hómoios'' (isti) + '''πάθος''', ''páthos'' (bol) metoda je [[alternativna medicina |alternativne medicine]] kojoj je pravilo "Slično se liječi sličnim" ([[Latinski jezik|lat]]. ''Similia similibus curentur''), a temelj joj je postavio njemački doktor [[Samuel Hahnemann]] u 18. stoljeću. Hahnemannovo pravilo je ''ipse dixit'' aksiom, odnosno nikada dokazana pretpostavka na kojoj je utemeljio homeopatiju.
Znanstvena su istraživanja pokazala da su homeopatski lijekovi neučinkoviti, a pretpostavke na kojima se temelji njihovo navodno djelovanje nevjerodostojne. Znanstvena zajednica smatra homeopatiju prijevarom i nadriliječništvom, a homeopatske lijekove neetičnima.
Homeopatski pripravak rabi se u vrlo razrijeđenim dozama. Niske koncentracije homeopatskih pripravaka, koje često ne sadrže niti jednu molekulu otopljene tvari, predstavljaju glavni razlog za odbijanje homeopatije kao vjerodostojne metode. Kao odgovor na kritike znanstvenika, moderni zastupnici homeopatije tvrde da "voda ima memoriju", tj. da otopljene tvari ostavljaju "potpis" u vodi čak i kada više nisu fizički prisutne, što je u suprotnosti sa brojnim fizičkim i kemijskim zakonima. Općenito gledano, Hahnemannova teza da homeopatski lijekovi bolje djeluju što su više razrijeđeni u potpunoj su suprotnosti sa farmakološkim ispitivanjima koja ukazuju da veća koncetracija otopljene tvari mora ima veći učinak od manje koncentracije.
== Povijest ==
Line 12 ⟶ 15:
Homeopatija je stigla u [[SAD|Ameriku]] [[1825]]. g., a od [[1865]]. do [[1885]]. godine doživjela svoj vrhunac, da bi potom bila prihvaćena i u [[Engleska|Engleskoj]] gdje je bila osobito popularna krajem [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]]. Kraljevska obitelj ima od tada vlastitog doktora homeopata. Kraljica Mary rabila je homeopatske pripravke, kao i kraljica [[Elizabeta II.]] danas, a osobito joj je privržen princ Charles koji je sugerirao da bude obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem. Renesansu doživljava [[1970]]. godine zahvaljujući ''Georgu Vithoulkasu''. Osobito se raširila u [[Indija|Indiji]] zbog sličnosti s tradicionalnom biljnom medicinom. Europska zajednica je regulirala homeopatiju direktivom br. 2001/82/EC. Javno zdravstveno osiguranje u većini zemalja (npr. Njemačkoj i Švicarskoj) ne obuhvaća homeopatsku terapiju, ali moguće ju je obuhvatiti privatnim odnosno dopunskim osiguranjem.
Homeopatski lijekovi su odavno predmet brojnih kliničkih ispitivanja. Pokusi su pokazali da u najboljem slučaju homeopatija ima učinak poput placeba, dok u najgorem slučaju može biti i štetna. Iako su neki pokušaji isprve ukazivala na pozitivne rezultate, sustavnim recenzijama utvrđeno je da se radilo o slučajnim rezultatima, pogreškama u mjerenju ili pristranosti ispitivača. Predloženi mehanizmi homeopatije, koji tvrde da tvari u vodi ostavljaju "potpis" čak i kada je voda razrijeđena toliko da u njoj nema ni jedne molekule "aktivne tvari", u sukobu su sa temeljnim zakonima fizike. Iz tog razloga pacijenti koji odluče koristiti homeopatiju umjesto ispitanih medicinskih metoda riskiraju postavljanje točne i pravovremene dijagnoze i efektivan tretman potencijalno ozbiljnih stanja.
== Načela ==
Line 32 ⟶ 37:
Oblici u kojima se homeopatski pripravci pojavljuju su tablete, masti, kapi, a najčešće granule.
== Nedostaci ==
Line 41 ⟶ 42:
== Kritike ==
Najčešće kritike se upućuju homeopatiji da je [[pseudoznanost]] potakla od [[Vitalizam|vitalizma]] i da nalikuje [[Alkemija|alkemiji]], a da pacijenti potpadaju pod [[placebo]] efekt. Kritičari tvrde da je homeopatija nelogična jer iznimno male doze koje koristi ne mogu djelovati. Primjerice, jedna od uobičajenih ''koncentracija'' aktivne tvari iznosi 10<sup>-60</sup> mol/dm<sup>3</sup>, što bi za oko 10<sup>56</sup> (raspisano 100 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000, ili riječima sto nonilijuna) puta bilo manje od uobičajene koncentracije, recimo, natrijevih iona u mineralnoj vodi.
Hahnemann je
Za bolje predočavanje ovih brojeva, kada bi koncentracija molekula od 15C bila prisutna u olimpijskom bazenu punom vode, da bismo bili sigurni da ćemo popiti samo jednu molekulu aktivne tvari, trebali bismo popiti 25 000 litara (ili 25 tona) vode. Drugi slikoviti primjer je da koncentracija od 12C odgovara koncentraciji manje od jednog grama soli (0.36 mL) u količini vode veličine Atlantskog oceana (3.55 × 10<sup>20</sup> L). Za usporedbu, homeopatske doze se prodaju u bočicama od 10 mililitara, što znači da pacijent mora popiti 2 i pol milijuna bočica prije nego popije jednu molekulu aktivne tvari.
Tvrdnje homeopata, da voda, druga otapala i inertni nosači pamte svojstva tvari koja je u njima bila, nisu činjenično potkrijepljene, te su u izravnoj koliziji s temeljima moderne kemije i fizike. Kada bi tvari ostavljale svoj "potpis" otapalima, život ne bi mogao postojati. Baza života su vrlo složeni i
Izvorni Hahnemannov pokus sa kininom, koji je polazište cijele homeopatije, nije
== Izvori ==
| |||