Pokrštenje Hrvata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 39:
{{citat2|Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretvani, koji se također zovu Pagani... zbacivši sa sebe uzde bizantske vlasti, živjeli su po svome i postali samostalni i nikom podložni... Većina pak tih Slavena nije bila krštena nego je duže vremena ostala nekrštena. Za bogoljubnoga pak cara Bazilija oni su poslali poslanstvo s molbom, da se pokrste njihovi nekršteni jer hoće da budu podložni caru Romana, kao od početka. Blaženi i slavni car uslišao ih je, poslavši dvorskog čovjeka sa svećenicima, pokrstio je sve, koji u spomenutim plemenima do tada nisu bili kršteni. Pagani pak, koji se u romanskom jeziku zovu i Arentanoj (Neretvani), živeći u nepristupačnim i krševitim krajevima, ostali su nekršteni. Pagani naime u slavenskom jeziku znači nekršteni. Ali kasnije i oni poslaše poslanike istom slavnom caru i zamoliše ga da budu kršteni. I poslavši krsti i njih.}}
Ovaj izvještaj se odnosi na pokrštavanje slavenskih plemena: [[Paganija|Neretvana]], [[Zahumlje|Zahumljana]], [[Travunja]]na i [[Duklja]]na, koja nisu bila ni hrvatskih niti srpskih korijena. To je [[Slaveni|slavensko]] stanovništvo, koje je po svojim etničkim i vjerskim značajkama pripadalo istom etničkom supstratu kao i [[Hrvati]]. Osim samoga [[podrijetlo Hrvata|spomena]] [[Crvena Hrvatska|hrvatskoga imena]], to se vidi u mnogobrojnim etno-kulturnim obilježjima, kao što su [[jezik]] (čakavstina i štokavska ikavica, te zapadna ijekavština, što su sve karakteristike [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]), glagoljsko i zapadnoćirilsko pismo (tzv. [[hrvatska ćirilica]]) kojim su pisane isprave, djela [[Miroslavovo evanđelje|vjersko-nabožnog]] i [[Ljetopis popa Dukljanina|umjetničkog sadržaja]], a koje je istovjetno hrvatskoj ćirilici koja se rabila u [[Primorska Hrvatska (kneževina)|Dalmaciji]] i sjevernohrvatskom primorju, pripadnost zapadnom civilizacijskom krugu, što se očituje u zapadnom kršćanstvu (ovi krajevi su potpadali pod [[Splitsko-makarska nadbiskupija|Splitsku]], [[Dubrovačka biskupija|Dubrovačku]] i [[Barska nadbiskupija|Barsku]] dijacezu), te [[Starohrvatske crkve u srednjovjekovnom Zahumlju|umjetničkim oblicima]] zapadne provenijencije.
Dominik Mandić o hrvatskom plemenu [[Neretvani|Neretvana]], koji su kršteni kasnije od ostalih Hrvata, tj. u vrijeme bizantskog cara [[Bazilije I. Makedonac|Bazilija I.]] (867.-886.) misli kako se tu radi o rekristijanizaciji Neretvana, koji su najprije bili kršteni kad i ostali Hrvati, ali su poslije otpali od kršćanstva. Poziva se na rani osnutak stonske biskupije u Zahumlju i na Porfirogenetovu vijest kako su se u početku [[Neretvani]] bili obratili na [[kršćanstvo]], ali ih se većina vratila na [[poganstvo]].
| |||