Šarengradska ada: razlika između inačica

Godine [[1992.]] Hrvatska postaje neovisna. Odlukom [[Badinterova komisija|Badinterove komisije]] republičke granice postaju državne tako da Šarengradska ada postaje i službeno hrvatski otok pod srpskom okupacijom.

Godine 1998. mirovnim sporazumom [[Baranja]] i [[Istočna Slavonija]] su vraćene Hrvatskoj, ali Srbija odbija vratiti Šarengradsku adu koja ostaje pod vojnom okupacijom. Pod okupacijom SR Jugoslvije ostaju i još neki otoci na lijevoj obali Dunava.

Pripadnici vojske koja vrši okupaciju otoka 2002. otvaraju vatru na župana Vukovarsko-Srijemske županije Nikolu Safera i njegovu pratnju u kojoj se nalazilo i četvero djece dok je išao na sastanak s njegovim srbijanskim kolegom <ref name="hsp1861.hr">[http://www.hsp1861.hr/vijesti2/020729tp.htm hsp1861.hr]</ref><ref name="unmikonline.org">[http://www.unmikonline.org/press/unmik/dpi/press/html/2002/2002/wire/Jul/IM290702AM.htm unmikonline.org]</ref>.

Godine 2004. Srbija povlači vojsku sa Šarengradske ade. No, i dalje je nazočna policija [[Srbija|Srbije]] na tom teritoriju. Hrvatski državljani ne mogu pristupiti svojim posjedima na Šarengradskoj adi.

Srbija još uvijek odbija vratiti Sarengradsku adu Hrvatskoj odbijajući ispoštovati odluke Badinterove komisije zahtjevajući promjenu granice kako bi mogla anektirati ovaj otok. [[Srbija]] inzistira da razgraničenje treba ići sredinom rijeke Dunav. Granica sredinom Dunava je mirovnim sporazumom iz 1998. određena kao privremena.