Zvončari: razlika između inačica

 

== Povijest ==

Negdje do [[Prvi svjetski rat|Prvoga svjetskog rata]] zvončari čitave Kastavštine – Halubja i Rukavštine – manje su se međusobno razlikovali nego što je to danas slučaj. I zvončari iz zapadne Kastavštine nosili su maske, no one su samo pokrivale lice. Nakon što je zapadna Kastavština [[Rapalski ugovor|Rapalskim ugovorom]] [[1920.]] godine potpala pod vlast [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]], došlo je do zabrane nošenja maski; pa je zvončarima u tom dijelu Kastavštine preostala ''krabujosnica'' ili ''klobuk'', šešir sa zelenilom i cvijećem od [[papir]]a. Uz zvončare iz Rukavca, takav tip oglavlja imaju i zvončari iz sela Zvoneće, Bregi, Mučići, Brguda, Vlahovog Brega i Korensko. Istočni dio Kastavštine ostao je unutar granica [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] i ta je povijesna činjenica rezultirala očuvanom zoomorfnom maskom u Halubju. I ta se maska, međutim, posljednjih pedesetak godina bitno promijenila: moderni materijali omogućili su da se od maske koja je više prijanjala uz glavu razvije u masku velikih dimenzija.

[[Datoteka:Lipa zvoncari.jpg|mini|Zvončari u [[Lipa|Lipi]]]]

 

Pokladne svečanosti kulminiraju paljenjem Pusta u [[Viškovo|Viškovu]] u [[utorak]] na sam ''Pust''. U noći se tada diže plamen, vatra pucketa i iskri, ''muzika'' svira, ''komandant'' zviždi, a nakon što Pust izgori, pokladnim svečanostima je kraj.

=== Udruga halubajskih zvončara ===

Udruga halubajskih zvončara danas broji 270 odraslih članova, a s dječjim pomlatkom zvončarića taj se broj penje i do 400 članova koji vole i štuju ovu tradiciju. Puhanjem u rog na dan Sv. Antuna Pustinjaka zvončari obilježavaju početak poklada.

 

== Zvonećanski zvončari ==

Zvonećanski zvončari su Zvončarska skupina iz [[zapad]]nog dijela dijela Kastavštine. Opremom, nošnjom i nastupom vrlo su slični [[Rukavac (Matulji)|Rukavačkim]] i [[Mučići|Mučićevim]] zvončarima, te zvončarima iz Korenskoga i Vlahova Brega. Za razliku od Halubajskih zvončara, nose tri zvona, a umjesto maski (koje su im bile zabranjene za vrijeme [[Italija|talijanske]] okupacije tih krajeva između [[Prvi svjetski rat|Prvog]] i [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Nose šešire s raznobojnim [[Cvijet|cvijećem]]; ''krabujosnice''. Iznad ovčjih koža ogrnuti su šarenim rupcem. Nemaju medvjeda ni vraga, ali imaju glazbu i u pratnji ''partenjake'', mladiće i djevojke odjevene u šarolike nošnje koje po nekim elementima sliče na [[Slovenija|slovenske]]. I njima rukovodi ''komandant'' u svečanoj ''časničkoj'' odori, a povorku predvodi mladić s ''majem'', zelenom trstikom, simbolom nadolazećeg [[Proljeće|proljeća]]. O zvončarima zapadne Kastavštine [[1985.]] godine pisala je Lidija Nikočević.

 

== Brgujski zvončari ==

 

Brgujski zvončari i mačkare svake godine, pretposljednje nedjelje Karnevala (''Pusta'') tradicijski posjećuju okolna sela Velog Brguda. Taj pohod oni nazivaju „Naš krug“. U jutarnjim satima kreću iz Velog Brguda u Zaluke, Brešca, Mučiće, Permane, Ružiće, Mali Brgud i konačno, u večernjim se satima vraćaju kući. U svakom selu zaustavljaju se na nekoliko postaja, gdje ih gledatelji dočekuju, a domaćini ih počaste [[Hrana|hranom]] i pićem. Tradicijski objeduju u [[Permani]]ma, u restoranu „Stara Pošta“.