Nikola III. Zrinski: razlika između inačica

 

Sjedište mu je bilo u utvrđenom gradu [[Zrin (utvrda)|Zrinu]], a posjedi su mu obuhvaćali širi prostor [[Zrinska gora|Zrinske gore]] (danas područje [[Banovina|Banovine]]), s više utvrda, među kojima [[Gvozdansko]], [[Pedalj]] i [[Kostajnica|Kostajnicu]].

 

Nikola je znamenit po tome što je krajem godine [[1526]]. i početkom [[1527]]. sudjelovao na [[Hrvatski sabor|saboru]] hrvatskog plemstva u [[Cetin|Cetingradu]] na kojem je [[Austrija|austrijski]] nadvojvoda [[Ferdinand I., car Svetog Rimskog Carstva|Ferdinand Habsburški]] izabran za hrvatskog kralja. Na [[Cetingradska povelja|Cetingradskoj povelji]], jednom od najvažnijih dokumenata hrvatske državnosti, među pečatima šest velmoža koji su u ime svih sudionika Sabora potvrdili donešene odluke, nalazi se i Nikolin pečat. Neki povjesničari smatraju da je upravo on najzaslužniji za to da je baš Ferdinand postao hrvatskim kraljem.

 

Surađivao je već ranije s habsburškim nadvojvodom, jer je ovaj novčano pomagao neke hrvatske velikaše ([[Frankapani|Frankopane]], [[Ivan Karlović|Ivana Karlovića]], Stjepana [[Babonići|Babonića]] Blagajskog) u sklopu organiziranja obrane od nadirućih [[Osmansko Carstvo|Turaka]]. Dana 22. listopada 1524. boravio je u [[Beč]]u, gdje je s Ferdinandom sklopio sporazum o ustupanju svojih dviju utvrda (Novigrad na Uni, današnji [[Dvor na Uni]], te Dobru Njivu, također na rijeci [[Una|Uni]]) za dvogodišnji smještaj nadvojvodinih vojnih posada, uz uvjet da nakon toga budu vraćene Zrinskom. Habsburgovac je pritom Nikoli dao novac za držanje postrojbe od pedeset konjanika. To su bili zametci budućeg stvaranja [[Vojna krajina|Vojne krajine]].