Vladimir Dmitrijevič Bonč-Brujevič: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
MystBot (razgovor | doprinosi)
m sitno
Redak 40:
Poslije [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] bio je zapovjednik rejona Smolni-Tavričeski dvorac, član Komiteta revolucionarne odbrane Petrograda, predsjednik Komiteta za borbu protiv sabotaža i kontrarevolucije. Kao direktor SNK RSFSR ([[ruski]]: ''Совет народных комиссаров Российской Советской Федеративной Социалистической Республики'' - Savjet narodnih komesara Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Rapublike) aktivno je sudjelovao u organiziranju centralnog aparata socijalističke države. Rukovodio je preseljenjem Sovjetske vlasti iz Petrograda u Moskvu 1918. godine. Bio je predsjednik komiteta za igradnju sanitarno-propusnih punktova na svim moskovskim kolodvorima, rukovodio je posebnim komitetom za osposobljavanje vodovoda i kanalizacije u Moskvi, organizirao je i 9 godina rukovodio oglednim [[sovhoz]]om "Lesni poljani" ([[ruski]]: ''Лесные поляны'').
 
Za to vrijeme nije prekidao znanstvenu i publicističku djelatnost - i dalje je vodio "Žiznj i znanie", sudjelovao je u radu partijskog izdanja "Komunist" i [[TASS|ROSTA]] ([[ruski]]: ''РОСсийское Телеграфное Агентство'' - Ruska Telegrafska Agencija). 1918. je izabran za člana Socijalističke akademije društvenih naukaznanosti ([[ruski]]: ''Социалистическая академия общественных наук''). Od 1918. do 1920. je izdao niz radova o povijesti revolucionarnog pokreta u Rusiji, o povijesti religije i ateizma, o sektaštvu, etnografiji i literaturi. Direktor Državnog muzeja literature postao je 1933. godine, a od 1945. do 1955. bio je direktor Muzeja povijesti religije i ateizma AN SSSR u [[Lenjingrad]]u.
 
Sahranjen je na [[Novodjevičje groblje|Novodjevičjem groblju u Moskvi]].