Mjesec: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Manje popravke
Naslovi
Redak 11:
| planet = [[Zemlja]]
| grupa = -
| ekscentricitet = 0.,0549
| prosjecna udaljenost = 384, 467 [[km]] (0.00257 [[AJ]])
| periapsis = 363, 104 km (0.,0024 AJ)
| apoapsis = 405, 696 km (0.,0027 AJ)
| period = 27 [[dan|d]], 7 [[sat|h]], 43 [[minuta|min]]
| max v = 1.,076 [[km/s]]
| avg v = 1.,023 km/s
| min v = 0.,964 km/s
| i_ekliptika = 1,5424 [[stupanj (kut)|°]]
| i_planet = <!-- xxxx ° -->
| srednji promjer = 3.4763476 km
| povrsina = 37. 900. 000 [[km²]]
| masa = 7,348 x 10<sup>22</sup> [[kg]]
| volumen = 2,197 10<sup>10</sup> [[km³]]
Redak 30:
| Ekvatorijalna brzina rotacije = <!-- xxxx m/s -->
| period rotacije = <!-- xxxx d (xxxx [[godina]]) -->
| abs_mag = -12.,74
| albedo = 0,07
| temperatura = >100 do <400 [[Kelvin|K]]
| atmosferski pritisaktlak = 3 x 10<sup>-10</sup> [[Pascal (SI jedinica)|Pa]]
| nagib osi = 60 ° 41 '
}}
'''Mjesec''' ( lat. ''Luna'') je [[Zemlja (planet)|Zemljin]] [[prirodni satelit]] i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384 400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekundi. Mjesec obilazi Zemlju po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. <!-- Mjesečeva staza podliježe jakim temperaturnim vibracijama koje uzrokuje [[Sunce]], pa se nagib staze prema ekliptici u toku 173 dana mijenja od 5 stupnjeva do 5 stupnjeva i 18 minuta. - Tvrdnja da staza podliježe temperaturnim vibracijama nema smisla. Ne mogu pogoditi što je autor htio reći. --> Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po površini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi ([[siderički mjesec]]).

==Mjesečeve mijene==
Zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:
*[[Mjesečeve mijene|Mlađak]]
*Prva četvrt (vidljiv noću)
Line 43 ⟶ 46:
Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza naziva se [[sinodički period|sinodičkim mjesecom]]. Za opširniji članak pogledajte: [[Mjesečeve mijene]]
 
==Pomrčine Sunca i Mjeseca==
Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do [[pomrčina Sunca |pomrčine Sunca]] i [[pomrčina Mjeseca | Mjeseca]]. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija [[zvijezda]] (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (''lunisolarni utjecaj''), uzrokuje na Zemlji [[plima|plimu]] i [[oseka|oseku]] [[more|mora]] i [[jezero|jezera]], kao i "disanje" Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se [[kukci]] orijentiraju pomoću Mjeseca.
 
==Postanak Mjeseca==
[[Datoteka:Lunar libration with phase Oct 2007.gif|mini|lijevo|190 px|[[Libracija]]]]
Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara [[komet]]a. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u [[orbita|Zemljinu orbitu]] koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio [[Galileo Galilej|Galilej]] [[1609]]. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je '''Giovanni Riccioli''' ([[1598]]-[[1671]].) nazvao morima [[1651]]. godine, iako u njima nema vode.
 
==Gibanje Mjeseca==
Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji ([[Alpe]], [[Apenini]], [[Pireneji]], itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom [[pol]]u, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 m. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri, koji nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov ([[Isaac Newton]]), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu [[Josef Hopmann|Josefu Hopmannu]], koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih [[Boscovich (Mjesečev krater)|Boscovich]] nosi ime [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge ([[Nikola Kopernik|Kopernikov]] krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili [[vulkan]]ske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela ([[asteroidi|planetoida]]) i [[meteoroid]]a u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.
[[Plimna sila|Plimne sile]] Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova brzina vrtnje prilagodila njegovom periodu ophoda oko Zemlje. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi tijekom obilaska oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. Sovjetska je letjelica/sonda Luna 3 ('''Лунник''') [[1959]]. obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu vrtnje Zemlje, tako da se trajanje dana na Zemlji godišnje produžuje za 20 mikrosekundi. Pritom se energija vrtnje Zemlje pretvara u [[toplinska energija|toplinsku energiju]] i [[impuls]] okreta se prenosi na Mjesec, čije se staza godišnje udaljuje za 4 cm od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima [[1995]]. godine.
 
==Mjesečev reljef==
[[Plimna sila|Plimne sile]] Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova brzina vrtnje prilagodila njegovom periodu ophoda oko Zemlje. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi tijekom obilaska oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. Sovjetska je letjelica/sonda Luna 3 ('''Лунник''') [[1959]]. obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu vrtnje Zemlje, tako da se trajanje dana na Zemlji godišnje produžuje za 20 mikrosekundi. Pritom se energija vrtnje Zemlje pretvara u [[toplinska energija|toplinsku energiju]] i [[impuls]] okreta se prenosi na Mjesec, čije se staza godišnje udaljuje za 4 cm od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima [[1995]]. godine.
Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio [[Galileo Galilej|Galilej]] [[1609]]. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je '''Giovanni Riccioli''' ([[1598]]-[[1671]].) nazvao morima [[1651]]. iako u njima nema vode.
Ova moraMora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji ([[Alpe]], [[Apenini]], [[Pireneji]], itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom [[pol]]u, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 m. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri, koji nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov ([[Isaac Newton]]), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu [[Josef Hopmann|Josefu Hopmannu]], koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih [[Boscovich (Mjesečev krater)|Boscovich]] nosi ime [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]]. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge ([[Nikola Kopernik|Kopernikov]] krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili [[vulkan]]ske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela ([[asteroidi|planetoida]]) i [[meteoroid]]a u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.
 
==Mjesečev reljef==